CEO VEK SA AGATOM KRISTI
Prošlo je 100 godina od prvog romana
Kladeći se sa sestrom da će napisati dobru detektivsku priču, Agata je to i uradila. Prvenac „Misteriozna afera u Stajlsu“izašao je pre tačno jednog veka. Ostalo je istorija začinjena najzamršenijim misterijama.
Agata Meri Klarisa Miler odrasla je u Torkiju kao najmlađa od troje dece američkog berzanskog posrednika i ćerke britanskog vojnog kapetana. Školovana kod kuće, povučena, sa pet godina naučila je da čita, savladala je osnove francuskog, pohađala časove plesa, pisala pesme. Srećno detinjstvo prekinula je očeva smrt. Tada je imala 11 godina. Isuviše stidljiva za pijanistkinju, zabavu je našla pišući kratke priče. Neke od njih objavljene su u lokalnim časopisima, ali bez velikog uspeha.
Početak Velikog rata, udata za pukovnika Arčibalda Kristija, avijatičara pri Kraljevskim trupama, provodi u Torkiju kao volonterka u bolnici pri Crvenom krstu. Kasnije je pisala da je to „jedna od najplemenitijih profesija koju čovek može da radi“, a koja će uticati i na njen književni rad.
Rat je bio presudan za Agatinu karijeru. Okrenula se detektivskim pričama, a sve je počelo od opklade sa sestrom. Htela je da joj dokaže da i to može da piše. Izdavač Džon Lejn prihvatio je da izda „Misterioznu aferu u Stajlsu“(1920) i potpisao ugovor s Agatom da napiše još pet knjiga. U prvoj priči prvi put se pojavljuje detektiv Herkul Poaro, koji postaje glavni lik u 33 romana i nekoliko desetina kratkih priča.
Arčibald, s kojim je imala ćerku Rozalindu, zaljubljuje se u njihovu porodičnu prijateljicu. Nakon žestoke svađe u noći 3. decembra 1926. Agata nestaje. Ta noć zaintrigirala je javnost. Poredili su je s misterijama u njenim romanima, smatrali su da je želela da izvrši romaneskno samoubistvo. Pronađena je nakon 11 dana, u hotelu u Herogejtu, gde se lažno predstavljala. Arčibalda nije prepoznala kada je došao po nju, lekari su smatrali da je patila od amnezije izazvane stresom. Nikada o tome nije progovorila ni sa kim. Rastali su se. Životnu želju da putuje „Orijent ekspresom“ispunila je 1928. Prilikom posete antičkom gradu Ur upoznaje arheologa Maksa Malovana. Bila je to ljubav na prvi pogled, venčali su se septembra 1930. Ljubav na relaciji Bliski istok – London bila je veoma inspirativna za Agatu. Pisala je dve-tri knjige godišnje, a atmosfera Bliskog istoka ostavila je velikog traga u njenim romanima – „Ubistvo u Orijent ekspresu“, „Smrt na Nilu“, „Ubistvo u Mesopotamiji“... Nakon Maksovog povratka kući i kraja rata Agata se prepustila mirnom porodičnom životu. Poslednji put se u javnosti pojavila 1974, na premijeri filma „Ubistvo u ’Orijent ekspresu’“. Rekla je da je to dobra adaptacija, uz opasku da Poaroovi brkovi nisu dovoljno luksuzni. Umrla je 12. januara 1976.