Srbija i EU su se obećale jedna drugoj. Čekamo venčanje
KADA SU ME ZAMOLILI DA ZA „BLIC SUBOTOM“NAPIŠEM TEKST O ODNOSU SRBIJE I EVROPSKE UNIJE, PODSETILA SAM SE NA RAZLIČITE DOGAĐAJE KOJI SU TAJ ODNOS S VREMENOM MENJALI, А SVAKI NAS, BAR ZA MALO, PRIBLIŽAVAO CILJU.
Sećam se da sam kao novinar 22. decembra 2009. godine iz Stokholma izveštavala da je Srbija podnela zahtev za prijem u članstvo. Još se jasnije i s ponosom sećam da sam, šest godina kasnije, kao savetnik predsednika, 14. decembra 2015. godine bila član delegacije predsednika Aleksandra Vučića kada su u Briselu otvorena prva pregovaračka poglavlja.
Srbija čvrsto korača ka EU, nekad brže, nekad sporije, ali korača. Ako bih tražila jednu reč koja bi dočarala naš odnos, možda bi to bila veridba: obećali smo se jedno drugom, o datumu venčanja još nema reči, ali je naša veza svakim danom sve čvršća.
Srbija već svojim geografskim položajem pripada evropskoj porodici naroda. Ako su na njenoj severnoj i istočnoj granici zemlje članice EU, delimično i na zapadnoj, dok su joj ostali susedi kandidati i pretendenti na članstvo, kuda bi onda Srbija?
PREPOZNAĆE NAŠ TRUD
Robna razmena Srbije sa zemljama Evropske unije je prošle godine premašila 25,5 milijardi evra, od čega je izvoz bezmalo 12 milijardi evra. Ako dve trećine izvoza robe i usluga Srbija ostvaruje sa EU i ako 70 odsto ukupnih stranih investicija dolazi iz EU, ko bi joj bio značajniji partner?
Put evropskog jedinstva, koji je započet pre sedamdeset godina vizionarskom idejom Roberta Šumana, još je privlačan nama koji želimo da postanemo deo evropske porodice. Ponekad se pitam, međutim, da li Evropska unija isto tako priželjkuje nas. Želim da verujem da će i po evropskim prestonicama kad-tad prepoznati naš trud. Od početka pristupnih pregovora otvoreno nam je 18 poglavlja, a dva privremeno zatvorena. Uverena sam da dinamika otvaranja poglavlja ne prati dinamiku reformskog procesa u Srbiji i da ne odražava naporan rad. Iako to sve radimo za nas i naš bolji i mirniji život, ipak bi nam bilo važno i jasnije ohrabrenje EU kad je reč o našoj evropskoj budućnosti. Evropsku uniju, istina, muče velike brige i ima mnogo svojih problema da nadvlada, ali fraza o evropskoj perspektivi nije dovoljna, potrebni su nam konkretniji odgovori o proširenju.
Na tom dugom i zahtevnom evropskom putu Srbija je spremna i na kritiku, i potpuno razumemo koliko je posla pred nama kako bi, prema kriterijumima EU, postala uređena i uspešna zemlja, posebno u ključnim oblastima poštovanja prava i sloboda. Ali, kao najozbiljniji kandidat za članstvo, Srbija će, kako je rekao predsednik
Vučić, “sebi dati za pravo da misli svojom glavom i da na kritike odgovori. Demokratija pripada svima i imamo pravo da iznesemo svoje mišljenje po svakom pitanju” i u evropskim prestonicama ne bi trebalo da se ljute što smatramo da kritička komunikacija treba da bude dvosmerna i tako se ponašamo. Ponosna sam što sam prisustvovala mnogim sastancima na kojima je predsednik Vučić srčano branio državne i nacionalne interese Srbije, ukoliko bi ih neko doveo u pitanje ili bi prešao onu liniju koja znači mešanje u naše unutrašnje stvari. Upravo ta njegova spremnost da bude ravnopravan partner i otvorenost za ravnopravnu razmenu mišljenju donosi potpuno novi kvalitet u odnosu Srbije i EU. Verujem da i naša kritika, može da doprinese da Evropska unija postane još bolje mesto za život.
Poslednji takav primer su reči predsednika Vučića o solidarnosti EU u trenutku izbijanja epidemije korona virusa, i to u obliku o kome savremena medicina ima malo saznanja i koji je sve nas zatekao nedovoljno pripremljene. Bila je to reakcija na iznenadnu zabranu EU za izvoz medicinske opreme u zemlje koje nisu njene članice, u vreme zdravstvene krize bez presedana. Kada je Srbija, posle te odluke, zamolila Kinu, kao zemlju koja se prva suočila sa izazovom epi
demije i stekla iskustvo u borbi protiv virusa, da joj pomogne i velikodušnu pomoć dobila, nepravedno je dovedeno u pitanje njeno evropsko opredeljenje. Dužnost predsednika je da štiti zdravlje i bezbednost građana i to je predsednik Vučić zdušno radio. Dužnost predsednika je i da jača veze sa svim prijateljskim zemljama, što takođe predsednik Vučić zdušno čini, jednako uvažavan i priman u Pekingu, kao i u Briselu, u Vašingtonu, kao i u Moskvi. Da ne pričam u Parizu, gde sa predsednikom Makronom, uz arhivski konjak, do ponoći diskutuje o najvažnijim regionalnim i globalnim pitanjima. Ili u Berlinu, gde kancelarka Merkel uvek želi da čuje mišljenje predsednika Vučića, kao ozbiljnog i odgovornog političara. Uostalom, kad bih brojala sve susrete i sva rukovanja sa Makronom, Merkel i drugim evropskim liderima, sigurna sam da bi broj bio veći nego što imaju neki iz članica EU. I to je, takođe, slika odnosa Srbije EU.
20 MILIONA ZDRAVSTVU
Kada je stigla velikodušna pomoć Evropske unije, predsednik Vučić nije štedeo reči zahvalnosti. Kao što je poznato, EU je Srbiji omogućila da koristi do 15 miliona evra za hitne potrebe i još oko 78 miliona evra za kratkoročne i srednjoročne mere, delom relocirane iz ranije opredeljenih projekata. Srbija je uspešno odgovorila na aktuelni epidemiološki izazov i zbog jakog zdravstvenog sistema, koji je zasluga i EU. EU je, naime, u poslednjih dvadeset godina donirala više od 200 miliona evra i pozajmila još 250 miliona evra za snaženje zdravstvenog sistema u Srbiji. Na solidarnost koju je EU pokazala, Srbija je odgovorila svojom solidarnošću, poslavši značajnu pomoć građanima Italije. I to pokazuje da Srbija shvata saradnju sa EU kao dvosmerni put.
Osim pomoći za konkretnu borbu protiv COVID-19, Evropska komisija priprema paket fi