Pandemije. Katastrofe. Uticaj na privredu i društvo
Ekonomska Istorija čovečanstva JE POD VELIKI UTICAJEM PRIRODNIH katastrofa KAO ŠTO SU PANDEMIJE, KLIMATSKE PROMENE... UTICAJ PRIRODNIH KATASTROFA NA PRIVREDU JE BIO NAROČITO SNAŽAN PRE INDUSTRIJSKE REVOLUCIJE, KADA SU ONE ZA NEKOLIKO GODINA PONIŠTAVALE EKONOMSKI NAPREDAK KOJI JE OSTVAREN TOKOM PRETHODNIH DECENIJA, PA ČAK I STOLEĆA.
Prirodne katastrofe su Pokretale migracije stanovništva, dovodile do ratova, a povremeno i do promena u privrednom sistemu i društvenom uređenju, koje su nekad bile pozitivne, nekad negativne. Naučni i privredni napredak i jačanje uloge države u društvu tokom prethodna dva-tri stoleća povećao je sposobnost čovečanstva da se suočava sa nekim prirodnim katastrofama, kao što su suše, poplave, zemljotresi i dr. Međutim, uspeh čovečanstva u součavanju sa globalnim prirodnim katastrofama, kao što su klimatske promene i pandemije, zasad je ograničen.
Skromni rezultati su velikim delom posledica toga što su moći čovečanstva, uprkos velikom naučnom, tehničkom i ekonomskom napretku poslednjih nekoliko vekova, u mnogim oblastima još uvek prilično skromne.
Kada je u pitanju aktuelna pandemija, skromni rezultati u njenom suzbijanju su jednim delom posledica male spremnosti vlada, ali i građana da ulažu značajna sredstva u unapređenje prevencije i zdravstvene zaštite od potencijalnih bolesti koje se relativno retko javljaju i čija je pojava nepredvidiva. Paradoks koji se javlja pri ulaganju u prevenciju i otkriće lekova protiv potencijalnih bolesti je u tome što ako su oni uspešni, epidemije neće ni biti, pa građani glasači mogu da procene da su ulaganja bila nepotrebna. Zbog ograničenog znanja i nedovoljnih ulaganja u istraživanja i razvoj u oblasti farmacije i medicine savremena društva su prinuđena da se štite od aktualne pandemije na primitivan način – izolacijom građana i obustavljanjem velikog dela ekonomskih aktivnosti.
Jedna od pouka koje se mogu izvući iz aktuelne pandemije je da je sa ekonomskog i društvenog stanovišta mnogo racionalnije da se povećaju ulaganja u istraživanja i razvoj vakcina i lekova nego da se čeka pojava epidemije, a da se ona potom suzbija nefarmaceutskim sredstvima kao što je izolacija građana i prekid obavljanja privrednih delatnosti. Specifičnost aktuelne epidemije u odnosu na druge velike epidemije u prošlosti, poput kuge ili španske groznice, jeste u tome što je najveći deo pada privredne aktivnosti posledica izolacije građana i administrativnih ograničenja na obavljanje nekih privrednih delatnosti, a ne velikog procenta obolelih ili umrlih. Naravno, da države nisu primenile stroge administrativne mere, procenat obolelih i umrlih bi bio višestruko veći. Generalno, spremnost da se žrtvuju dohoci i radna mesta kako bi se zaštitilo zdravlje i životi predstavlja znak civilizacijskog napretka. Međutim, takva strategija ima veliku cenu, jer je njena posledica pad dohodaka, rast nezaposlenosti i siromaštva, a verovatno i rast razboljevanja i smrtnosti od drugih bolesti. Štaviše, ovakva strategija je održiva samo u periodu od nekoliko meseci, jer bi njeno produženje dovelo do ekonomskog kraha i masovnog siromaštva.
Važno pitanje se odnosi na to kako će izgledati nacionalne i svetska privreda i društvo nakon okončanja epidemije i njom izazvane ekonomske krize. Česte su najave da ništa neće biti kao ranije, da će doći do kraha (neo)liberalizama i ekonomske globalizacije, a da će nasuprot toga, doći do širenja autoritarnog upravljanja društvima, protekcionizma i nacionalizma.
Na osnovu iskustava iz ranijih prirodnih katastrofa, može se proceniti da nakon okončanja epidemije neće biti velikih i naglih promena u privredi i društvu niti u međunarodnim odnosima. Međutim, ovakvi događaji su u istoriji često predstavljali neku vrstu raskrsnice, nakon koje su se zemlje ili ceo svet kretali drugačijim putevima od onih kojim su do tada išli. Pandemije, velike ekonomske krize i ratovi su podsticali jačanje nekih od ranije prisutnih ideologija, ali i pojavu novih, koje su uticale na promene u društvu i privredi i u međunarodnim odnosima.
Rasprave o tome koji je oblik društvenog uređenja najbolji za prosperitet zemalja, koje su buknule nakon velike ekonomske krize iz 2008-2009. godine ponovo su ojačale tokom epidemije. Protivnici liberalizma preuveličavaju i generalizuju njegove slabosti, zanemarujući doprinos liberalizma ekonomskom i društvenom napretku čovečanstva tokom poslednja dva veka. Odranije prisutnim kritikama i osporavanjima dodaju se primeri nekih liberalnih zemalja, poput Britanije ili SAD, koje su ostvarile slabe rezultate u suočavanju sa pandemijom. Na drugoj strani se navode kontraprimeri autoritarnih društava koja poput Kine, koja su, bar zvanično, ostvarila dobre rezultate. Problem sa ovakvim načinom rezonovanja je u tome što se navođenjem pojedinačnih primera zanemaruje činjenica da i među liberalnim i neliberalnim državama ima onih koje su se dobro pokazale u, ali i onih koje su ostvarile slabe rezultate.
Na drugoj strani deo liberala negira, potcenjuje ili opravdava probleme u funkcionisanju liberalnih društva i privrede, kao što su rast ekonomske nejednakosti, deindustrijalizacija nekih zemalja, slab zdravstveni i obrazovni sistem, slaba infrastruktura... Generalno, njihovi stavovi se svode na to kao da pronađen konačni idealni oblik uređenja privrede i društva i da nisu potrebne nikakve dodatne korekcije i promene – u najboljem slučaju prihvataju se samo promene kojima bi se još doslednije primenili principi ekstremnog liberalizma poput minimalne države. Čini se da u oblasti ekonomije liberalni poredak, koji je zasnovan na privatnoj svojini, ravnopravnoj tržišnoj utakmici u zemlji, slobodnoj trgovini i slobodnim tokovima robe, usluga kapitala, informacija i ljudi između zemalja, zasad nema releventnu alternativu. Čak i nedemokratska društva, poput kineskog ili singapurskog, ekonomski napredak zasnivaju na liberalnom ekonomskom modelu. Međutim, liberalni poredak, kao i svaki drugi, zahteva stalna preispitivanja i promene, što je u prošlosti bila njegova velika prednost u odnosu na konkurentske sisteme kao što je socijalizam. U kojoj meri se liberalni poredak u poslednjih 150 godine promenio jasno se uočava po tome što sada državna potrošnja u liberalnim zemljama, kao što su Britanija u SAD iznosi preko 40% BDP, dok je krajem 19. veka nije prelazila 10%. Države u liberalnim društvima sada imaju funkcije koje nijedna država nije imala pre 150 godina poput finansiranja opšteg obrazovanja, zdravstvene i socijalne zaštite, ali i regulisanje monopola, bankarskog sektora, zaštite životne sredine, finansiranja fundamentalnih naučnih istraživanja i dr.
Ekonomska kriza iz 20082009. godine, spor oporavak nakon toga, kao i aktuelna pandemija otkrile su ozbiljne slabosti liberalnog modela koji je primenjivan poslednjih nekoliko decenija. U budućnosti je za održavanje liberalnog poretka presudno da se, u okviru njega, smanji ekonomska nejednakost, kao i da se povećaju državna ulaganja u zdravstvo, obrazo
MNOGO JE RACIONALNIJE ULAGATI U RAZVOJ VAKCINA I LEKOVA NEGO ČEKATI POJAVU EPIDEMIJE, A DA SE ONA POTOM SUZBIJA IZOLACIJOM GRAĐANA
Derbi kola će se danas od 15.30 odigrati u Dortmundu, gde će Borusija da ugosti Šalke, dok Bajern sutra gostuje u Bberlinu ekipi Uniona (18). Očekuje se dobardob meč danas i u Frankfurtu, gde će Ajntajntraht, predvođen reprezentativcima Ssrbije Filipom Kostićem i Mijatom Ggaćinovićem,vićem, da dočeka zahuktalu Boborisiju iz Mehnengladbaha. Vraćaju se na teren i fudbaleri Augzburga, ali na klupiklup neće biti trenera Hajka Herliha, kojik je napravio kardinalnu grešgrešku. - Napravio sam grešku jer sam napustio hotel. Iakoia sam vodio sve higijenskehigijen mere kada sam ga nanapuštao i vraćao se u njega... Nisam uspeo da se ponesem kao čovek koji treba da daje primer drugima. Zzbog toga neću voditi ekipu na utakmici protiv Volfsbuvolfsburga - poruporučio je Herlherlih.