Korona nas je ponovo podsetila koliko smo zapravo slabi
“PRIRODA JE SIROVA, A LJUDI NEMOGUĆI”, GOVORIO JE SVOJEVREMENO NAŠ NOBELOVAC IVO ANDRIĆ. VERUJEM DA JE MALO KO OD NAS PRE SAMO 5-6 MESECI OČEKIVAO DA ĆE CELA PLANETA STATI I POSTATI SVOJEVRSNI KARANTIN DO KOGA JE DOVEO RESPIRATORNI VIRUS POD JEDNOSTAVNIM I ŠIFROVANIM IMENOM COVID-19.
IZNENADIO JE NE SAMO NAJMOĆNIJE države sveta i ekonomije već i naučnu zajednicu, medicinske sisteme svih država, iznenadio je sve!
Ono što zabrinjava je da o njemu ni nakon više meseci ne znamo mnogo toga, osim da je iz porodice virusa sars i mers, kao i koje slabe tačke napada u organizmu čoveka. Mnogo više brine odsustvo konkretnih saznanja o ovoj kugi 21. veka (kako već mnogi nazivaju Covid-19), kako je i gde nastao (stigao iz prirode ili je nastao u laboratoriji), da li će se sezonski vraćati, kako ćemo živeti sa njim do sistemskog rešenja (vakcina ili lek) i kada će do rešenja doći, koliko mutacija je do sada doživeo, da li su samo najstariji stanovnici planete Zemlje ugroženi? Ono što sa druge strane znamo jeste da je odneo skoro 300.000 života, da je u svetu zaraženo skoro 4,5 miliona ljudi, da se izuzetno brzo širi i lako prenosi, da su ulazne tačke usta, nos i oči... Znamo i da je jedini lek pranje ruku, korišćenje dezinfekcionih sredstava i održavanje fizičke distance između ljudi. Znamo i da je već devastirao ekonomije većine zemalja sveta i pokazao nam da smo u svojoj brzini i aroganciji globalnog potrošačkog društva u kome smo imali velike planove, trošili trilione dolara i evra na naoružanje i ubrzano zagađivali planetu do tačke bez povratka u globalnom zagrevanju, da smo zaboravili da su najveći neprijatelji čovečanstva kroz istoriju bili zapravo mikroorganizmi koji su takođe stanovnici planete Zemlje.
Korona nije zaobišla ni najzabačeniji kutak sveta, niti je zaboravila nijednu poru i sferu društva. Zapravo je poljuljala sve postulate društva koji su propagirani kroz vekove, počev od osnovnog - da nema socijalizacije, grupisanja i kontakta među ljudima, što je perspektivno gledajući, nemoguće obezbediti kada je opstanak ljudske vrste u pitanju.
COVID-19 I SPORT:
Mnogo je pitanja na koja nemamo odgovor. Kao aktivni učesnik u svetu sporta u kome sam kao igrač, trener i sportski radnik skoro 51 godinu, u ovom tekstu fokusiraću se na ovu sferu i saznanja i dileme koje imamo u ovom vrlo važnom segmentu svakog društva. Jedan od temelja sporta je upravo socijalizacija i fizički kontakt. Dakle, sve ono što je svojom pojavom korona ili službeno Covid-19, poništila i negirala u svetu sporta! Sport je uvek na najbolji način objašnjavao neka pravila i zakonitosti života, pa ću upravo kroz sport pokušati da objasnim koliko je Covid-19 za samo par meseci doneo nepovratne promene i u ovu izuzetno važnu sferu života. KK Crvena zvezda mts, u kome sam trenutno predsednik kluba, prvi je od sportskih klubova u našoj zemlji mogao da vidi sa čime se susrećemo – naš seniorski tim je 12. marta ove godine trebalo da odigra utakmicu 19. kola Evrolige protiv Reala u Madridu. U tim danima Španija je već bila žarište ovog virusa i ekipa je po dolasku u Madrid zatekla svojevrsni karantin u koji su Španija i grad Madrid polako ulazili. Osim ozbiljnih logističkih izazova nakon otkazivanja utakmice, da ekipu bezbedno i brzo vratimo iz Španije samo dva dana pre uvođenja vanrednog stanja u Republici Srbiji, dodatnu brigu izazvala je i činjenica da je ekipa provela dva dana u sredini u kojoj je već bilo puno zaraženih.
Kako bismo dočarali kakvom udaru su bili izloženi sportisti tokom vanrednog stanja i analizirali situaciju u kojoj se trenutno nalazimo, kao i mogućnost i termin eventualnog započinjanja sa sportskim takmičenjima nakon ukidanja vanrednog stanja, neophodno je da se podsetimo činjenica koje su u ovom periodu nesporno uticale na zdravstveno stanje i fizičku spremu profesionalnog sportiste.
- Igrači KK Crvena zvezda su imali poslednji trening 11. 3. 2020. u Beogradu, bez odigrane utakmice i nakon povratka u Srbiju bili su 28 dana u samoizolaciji, a potom u režimu života tokom vanrednog stanja, kao i sve ostalo stanovništvo, što je podrazumevalo poštovanje vremena kretanja i sve epidemiološke mere. Zabrane okupljanja i distanciranja onemogućili su bilo kakav kolektivni trening, a mogućnost za individualni profesionalni trening kod ove vrste sporta je nemoguće organizovati u takvim okolnostima i kućnim uslovima. U periodu u kome su takmičenja predugačka i veoma naporna sa skoro 90 takmičarskih utakmica u sezoni, fizička sprema i forma se tempiraju za drugi deo sezone i plej-of, a do sada nikada nije bilo prekidanja takmičenja u ovom periodu izuzev za vreme NATO agresije.
Pauza koju su sportisti imali u toku vanrednog stanja izazvanog epidemijom korone je veoma specifična, do sada nezabeležena za svakog profesionalca i svakako da je ostavila velike posledice na zdravstveno stanje i fizičku spremu sportiste. Ova pauza je bila neplanirana i predugačka, a uz to u periodu godine koji po bioritmu nije predviđen za odmor i revitalizaciju, a opterećena je dodatno psihološkim stresom kojim su bili izloženi, boravkom u zatvorenom prostoru i neadekvatnom ishranom. Kod svih naših košarkaša je sproveden kompletan sportsko-medicinski pregled koji je obuhvatio i PCR test nazofaringealnog brisa na Covid- 19, kao i laboratorijska ispitivanja (krvi i urin) i funkcionalna testiranja i testovi fizičkog opterećenja. Rezultati pregleda koje su obavili svi košarkaši KK Crvena zvezda 7. maja samo su potvrdili naše pretpostavke, ukazavši nam na lošu kondicionu pripremu, pad imuniteta, pad VO2 (potrošnja kiseonika), pad mišićne mase, kao i jako niske vrednosti vitamina D (25 OH) i niže vrednosti gvožđa i hemoglobina, što sve ukazuje na nizak nivo fizičke spreme i izuzetno slab imunološki status. Identični rezultati u skladu sa uzrastom dobijeni su i prilikom testiranja igrača mlađih kategorija KK Crvena zvezda. Upoređujući ove parametre sa parametrima iz avgusta 2019. godine, rezultati su za 30 odsto lošiji u odnosu na početak priprema. To je veliko upozorenje za sve nas u smislu trenažnih procesa koji će se sada primeniti u cilju vraćanja igrača na nivo parametara profesionalnih sportista. Naime, period postepenog uvođenja igrača u takmičarsku formu trajaće mesecima a ne nedeljama, a svako eventualno ubrzanje dovelo bi do ogromnog rizika od povreda!
Američki mediji već su na tom polju obavili ozbiljne analize i podsetili da su u NBA i NFL ligama koje su svojevremeno imale zastoje u sezonama zbog takozvanog lokauta procenti teških povreda (Ahilove tetive i prednji ukršteni ligamenti) u narednoj sezoni bili veći i do 75 odsto! Sve ovo govori da svako prebrzo rešenje i insistiranje na završetku ove sezone može dovesti do katastrofalnih posledica po zdravlje i karijere igrača!
EKONOMSKE POSLEDICE
Osim na zdravlje igrača, korona je ozbiljno uticala i na finansije svih klubova. KK Crvena zvezda je primera radi samo od sezonskih ulaznica i dnevnih karata u takmičarskoj sezoni 2019-2020 prihodovala trećinu sredstava svog projektovanog sezonskog budžeta. Pojedini klubovi poput CSKA i Makabija, koji važe za najbogatije u Evroligi, već su javno saopštili da će izgubiti značajne sponzore. Čak šest nemačkih klubova već je apliciralo za prelazak u niži rang takmičenja jer ne mogu da izdrže ovakav finansijski udar. Uz dodatno opterećenje da bi do konačnog rešenja za virus svi bili primorani da igramo bez publike koja je esencija svake košarkaške utakmice – jasno je da smo svi na ozbiljnom ispitu - kako oformiti takmičarsku ekipu u skladu sa ciljevima i očekivanjima, ali i kako formirati budžet kluba u okolnostima u kojima neće biti moguće prodavati karte ili to neće biti moguće raditi u punom kapacitetu? Takođe, kolika je zainteresovanost sponzora da u novim okolnostima investiraju u sport i u kolikom obimu? Ovo je univerzalni problem koji je pogodio sve, od NBA lige preko Evrolige do liga koje su već odlučile da završe svoju sezonu (Italija, Turska, VTB, Litvanija, Belgija, Brazil…).
KOŠARKA POSLE KORONE
Utakmica bez publike kao prvo i prelazno rešenje takođe donosi mnogo nedoumica i pitanja na koje još uvek nemamo odgovore! Nemamo odgovor na pitanje da li u sportu koji se igra uz puno kontakata postoji opasnost od prenošenja zaraze putem kapljica znoja? Kako organizovati grupisanje ljudi u dve svlačionice? Kako organizovati meč koji logistički zahteva službena lica, TV ekipe, sudije, manji broj redara, volontera, službena lica klubova, što nas dovodi do broja od preko 100 ljudi neophodnih za održavanje jedne utakmice? Ono što znamo je da definitivno u svetu košarke ništa neće biti isto, počev od novca (visine ugovora igrača, budžeta klubova, sponzorskih ugovora) preko zdravstvene preventive igrača, do broja ljudi na utakmicama na tribinama u eri kada se potencira fizička distanca i odvojenost ljudi.
Konačno za kraj, pred nama se posle svega navedenog, kao prvi i osnovni zadatak nameće da naučimo da živimo sa ovim virusom do pojave sistemskog rešenja, a to mogu biti jedino vakcina ili lek. Vakcina koja mora biti bezbedna po zdravlje ljudi i kao takva garantovana od nadležnih državnih organa, a ne proizvod raznoraznih medijskih kampanja interesnih grupa. Pošto je jasno da se to neće dogoditi brzo, pred nama je veliki lavirint kroz koji moramo da prođemo uz saznanje da na ovoj planeti nismo sami i najveći, na šta nas je ponovo podsetio jedan virus – odakle god on došao i sa kojom god namerom! KK Crvena zvezda se u doba vanrednog stanja ponaša u skladu sa teškom situacijom u kojoj smo se našli svi, jer je zdravlje svih ljudi, uključujući i naših igrača - za nas uvek na prvom mestu! Nažalost, mnogi su u prethodnih 60-ak dana zaboravili da košarka nije baš sve u životu, posebno ne u ovim okolnostima. KK Crvena zvezda i ljudima koji rade u njoj košarka je uvek samo cilj, a ne sredstvo za lične promociju.
Ipak, optimista sam da ćemo pobediti Covid-19, a sa njim i sve propratne pojave koje su se manifestovale uz ovaj virus i u svetu košarke. Upozorenje za svojevrsni reset smo dobili, na svima nama je da izvučemo pouke.
Najpre smo ga upoznali kao Batu, u Italiji je postao Aleks, a u svetu poznatiji kao Magnum zbog razornih smečeva. Od 2011. je nezamenjiv član naše selekcije i jedan od najvećih oslonaca “orlova”, sa kojima je osvojio dva zlata (EP 2011. i 2019. godine), srebro (Svetska liga 2015. godine) i dve bronze (EP 2013. i 2017)
Po pravilu sa svakog turnira i takmičenja ponese nagradu najboljeg korektora, poentera, pa neretko i najboljeg igrača. Ovog puta sa Aleksandrom Atanasijevićem nismo govorili samo o uspesima, već o novom izazovu u kojem sportisti nikada nisu bili, a poslužio je da se srede životni prioriteti. Svetska zdravstvena organizacija je proglasila pandemiju virusa korona. Kako ništa nije važnije od zdravlja i života ljudi, nije bilo načina da ovo ne bude upravo prvo pitanje. Atanasijević nam je objasnio kako se on snašao u novonastaloj situaciji iz epicentra korone u Evropi.
- Nikome nije lako palo... Dva meseca provedena u izolaciji, pre svega jer niko nije mogao da da tačne prognoze kada će se izaći iz pandemije i nastaviti sa normalnim načinom života. Italija je bila prva zemlja koja se suočila sa koronom u Evropi i već posle par dana su svi počeli da se pridržavaju mera, da izlaze samo kada je neophodno i odlazili samo do najbliže prodavnice što je jedino bilo dozvoljeno. Od 12. marta smo prekinuli sa treninzima i jedini način da održavam formu je bio taj da napravim malu teretanu kod kuće i da ukoliko dođe do nastavka sezona da budem koliko-toliko spreman.
Sredinom aprila je prva tema sportske Srbije bio lajv koji je organizovao Novak Đoković, a u kome je osim Atanasijevića učestvovao i Dušan Borković, Marko Pantelić, Nenad Zimonjić, Viktor Troicki, Dušan Lajović, Janko Tipsarević i Filip Krajinović. Oni su razgovarali o tome kako sportista treba da se snalazi u novonastaloj situaciji.
- Ideja je bila sjajna, da razgovaramo i podelimo mišljenja i ideje koje imamo svi sa obzirom da se bavimo različitim sportovima. Pre svega mi je bila čast da razgovaram sa najboljim sportistom Srbije svih vremena i najboljim teniserom sveta Novakom Đokovićem. Čuti njegov stav sigurno može svima da pomogne i da nas učini boljima na svim poljima. On čini sve iskreno, u želji da pomogne i uvek će imati moju podršku - rekao je korektor naše selekcije.
Neretko ga karakterišu kao odbojkaškog Tora zbog razornog udarca. Ipak, sam ističe da je to rezultat velikog rada, zapravo ove godine slavi punoletstvo treniranja odbojke.
- Hvala puno na komplimentu. Treniram od desete godine i trudim se da napredujem iz godine u godinu. Najvažnije je da dolaze rezultati i na reprezentativnom i na klupskom planu, što je sigurno san svakog sportiste. Pokušavam da radim na smeču svakodnevno sa obzirom da je moja pozicija takva da moram da pravim što više poena i nađem put u nebranjeni deo terena - objasnio je Atanasijević.
Odbojkaše nećemo gledati na Olimpijskim igrama, na veliku žalost svih u našoj zemlji. Nakon briljantnog leta kada su postali prvaci Evrope, na izuzetno zahtevnom turniru porazi od Francuske i Bugarske su značili da neće ići put Tokija. To ne znači da i Atanasijević ne žali za propuštenom šansom, ali i za činjenicom da OI nećemo gledati barem do leta 2021. godine.
- Nažalost, izgubili smo kvalifikacije za OI koje su se odigrale u januaru. U odbojci sistem kvalifikacija za odlazak na Olimpijadu je jako težak i jednostavno posle sjajnog leta nismo uspeli da napravimo još jedan uspeh i plasiramo se na OI. Žao mi je što nećemo moći da pratimo najveće sportsko takmičenje ovog leta, međutim zdravlje ljudi je sigurno na prvom mestu.
Peruđa je imala jasan cilj da se napadnu trofeji kako u Italiji, tako i u Evropi. Ipak, proglašena pandemija je ubrzo stavila sport na čekanje.
- U Italiji je sezona završena zvanično 14. aprila, bez šampiona. Svima nam je teško palo jer smo celu godinu radili upravo za ovaj deo godine kada se igraju najvažniji mečevi. Ambicije su nam bile da pokušamo da osvojimo Ligu šampiona, trofej o kome svi sanjamo, ali eto, moraće sve da pričeka do sledeće godine. Najlogičnija odluka je bila da se sve prekine, naročito zbog situacije u kojoj se nalazi Italija i razloga da nikome nije bilo do sporta u tom periodu.