U VEZI SA PRELEPOM BUGARKOM
Sada vozim sportski „nisan GT-R” sa 565 konja, koji odgovara mom karakteru - brz je, eksplozivan i pun energije. Još nisam spreman za terence, možda za pet, deset godina. Sada ne.
Aleksandar je već tri godine u vezi sa bugarskom odbojkašicom Elicom Vasilevom, a ističe da su imali jednu veoma srećnu okolnost koja je inače retka za profesionalce. - Elicu sam upoznao pre tri godine, s obzirom da je i ona odbojkašica poznavali smo se odranije. Naravno na moje insistiranje smo izašli na večeru i evo, sada već tri godine uživamo u ljubavi i zaista sam mnogo srećan da imam osobu koja me razume u potpunosti i da delimo sve lepe i ružne trenutke zajedno. Igrali smo u istoj zemlji poslednjih par godina, što je retkost za sportske parove. Tako da sve funkiconiše savršeno - završio je Atanasijević dok je iz svake reči postajalo sve jasnije koliko voli devojku.
Sportisti i automobili. Rekli bismo, prirodna veza, kao Mirko i Slavko, ili Tom i Džeri. Međutim, nisu svi sportisti isti. Srećom. Jedan od retkih koji iskače iz klišea je bivši košarkaš Igor Rakočević, sada potpredsednik KS Srbije. Za Igora su automobili deo života, a ne predmet koji služi da se slikate i postavite na Instagramu. - Iskreno, ni sam ne znam kada se rodila ta ljubav prema automobilima. Odrastao sam 90ih godina, u vremenu dizelaša i kriminalaca. Sport me je prvi privukao, ali nekako uporedo je rasla i strast za vožnjom. Bio je to i period filmova „Fast and Furious” na koje sam se, tako da kažem, ložio. Položio sam vozački sa 18 godina, tamo negde 1996, i ne prestajem da vozim - počeo je Igor Rakočević razgovor za „Blic”, naravno, iz automobila. Proslavljeni košarkaš dobro pamti prvi automobil.
- Bila je to „ ford fijesta”, stara 15 godina. Gotovo je bila starija od mene. I danas mi je jako draga. Bila je crvene boje i odmah sam je odvezao da zatamnim stakla. Mehaničara sam zamolio da mi pojača motor, a on mi je rekao da će da mi doda nekih pet konja. Nešto je čačkao oko sauha i... to je bilo to. Poverovao sam mu, ali ni danas nisam siguran da je bilo šta uradio. Za klinca je i pet konja predstavljalo veliku razliku.
Sa godinama su rasli apetiti.
- Potpisao sam prvi ugovor i ponovio sam se „fijatom bravo”. Imao je motor od 1.600 kubika, pravi sladak automobil. Odmah sam krenuo da ga budžim. Čipovanje, novi amortizeri, sportski izduvni sistem „remus”... Sve što je moglo da se kupi i ugradi, ja sam uzimao.
Ubrzo je stigao i „prvi pravi automobil”.
- Višak novca sam ponovo uložio u automobil. Poručio sam novi BMW 328ci, direktno sa Salona u Frankfurtu. Nažalost, 1999. je počelo bombardovanje, taman kada mi je stigao automobil. Nisam mogao da ga preuzmem i da ga registrujem. Bio je na placu kod jednog od dilera za BMW u Beogradu i ja sam svako veče išao da ga obiđem. Noćni čuvar me je krišom puštao i ja sam samo sedeo i zamišljao da ga vozim.
Kod Igora se onda javila ljubav prema reli automobilima.
- Kupio sam „ pežo 206”, ne sećam se tačno oznake. Mali, pokretan, brz automobil i u kojem sam stvarno uživao. Kasnije sam ga poklonio ocu, a sebi sam uzeo „ lanču HF integrale”. Svi koji se razumeju u automobile znaju o čemu govorim. Neverovatan automobil, jedan od najboljih u reliju svih vremena. Nije ga bilo lako voziti jer je pravljen za profesionalne vozače. Zatim sam nabavio „micubiši lanser” sedme evolucije. To mi je i danas najdraži automobil koji sam imao. „Evo 7” je fantastičan za vožnju, iako nije bio ni najskuplji, ni najsnažniji, ni najbrži koji sam imao. Jednostavno, bio je savršen.
Posle reli faze i modela BMW M6, Igor se odlučio za automobil koji i danas vozi.
- Kupio sam „nisan GT-R”. Brutalan automobil sa V6 motorom i 565 konjskih snaga. Odmah sam znao da nisam pogrešio i da sam izabrao automobil koji odgovara mom karakteru - brz, eksplozivan, pun energije. Tako sam se osećao i pronašli smo jedan drugog. GT-R je sportski automobil koji možete da vozite svaki dan. To mi je bilo potrebno. Kada prebacite u komfort režim, on postaje mekan i udoban za gradsku vožnju. Takođe, ni unutrašnjost više nije spartanska kao što je bila u prvim verzijama. Sada je u kabini kao da ste u „mercedesu” ili BMW-U.
Zanimljivo je da među brojnim automobilima nema nijed
nog terenca.
- Ne znam, stvarno, nešto me ne privlače. Mislim da ja nisam spreman za takvu vrstu automobila. Za pet do deset godina, kada postanem još stariji i ozbiljniji, možda i razmislim. Sada nikako.
Rakočević slično razmišlja i o električnim automobilima.
- Volim prirodu i trudim se da pomognem na najbolji način. Ne, nije još vreme za električne automobile, iako je jasno da „ Tesla” radi dobar posao. Slična je priča kao i sa terencima, verovatno jednog dana, ali ne u skorije vreme. Ipak ću da sačekam da se pojavi novi „nisan GT-R”. Dogovorio sam se sa prodavcem u Španiji da me kontaktira čim stigne druga generacija. Zasad izbacuju samo nove verzije, sa malo snažnijim motorima i modernijom opremom. Sačekaću, trebalo bi da se pojavi za godinu ili dve.
Zanimalo nas je i kakav je Igor Rakočević vozač.
- Mogu da kažem da sam dobar. Imao sam samo jednu ozbiljniju nesreću, na početku vozačke karijere kada nisam imao dovoljno iskustva. Kasnio sam na trening, dao malo više gasa i prošao sam kroz crveno. Lekciju sam naučio i od tada vozim pažljivije i bolje. Ima trenutaka kada sebi pružim malo oduška, ali samo ako je bezbedno i na putevima gde je to dozvoljeno. Takođe, kada su došla deca postao sam dosta obazriviji, više pazim i polažem na bezbednost. To je sasvim normalno. Kada ste klinac, radite stvari koje odgovaraju vašim godinama.
Na kraju, Igor nam je otkrio i koji je njegov saigrač imao najviše automobila.
- Bio je to Kevin Garet dok sam igrao u Minesoti. On je NBA superzvezda i u garaži je imao više od 20 automobila. Vozio je „porše”, „ferari”, „lamborgini”... Imao je sve što možete da pomislite. Od mlađih kolega, vidim da Borišu Simanića zanimaju automobili. Čuli smo se nedavno i pitao me je kakav je „ nisan GT-R”. Dogovorili smo se da se čujemo u narednih nekoliko dana da se dogovorimo da ga provozam. Boriša je viši od mene, ali u „nisanu” ima dovoljno mesta da se smesti za volan i uživa u vožnji - rekao nam je na rastanku Igor Rakočević.