Rast i odrastanje
KRETANJE UKUPNE PROIZVODNJE, POTREBNO JE RAZLIKOVATI VIRTUELNU OD STVARNE PRIVREDNE AKTIVNOSTI. UOBIČAJENO JE DA SE RAZLIKUJE STVARNI PRIVREDNI RAST OD POTENCIJALNOG ILI OSTVARIVOG, ALI TA JE RAZLIKA KORISNA KADA SE POSMATRAJU UOBIČAJENI POSLOVNI CIKLUSI, KOD KOJIH JE RAZLOG ŠTO JE OSTVARENI RAST RAZLIČIT OD POTENCIJALNOG UGLAVNOM U PROMENAMA U UKUPNOJ TRAŽNJI.
Tako da Stvarni rast MOŽE da bude brži ili sporiji od potencijalnog ili, što je verovatno bolji izraz, od održivog. Ovo nije primenjivo na promene u privrednoj aktivnosti uzrokovane epidemijom i stoga brigom za javno zdravlje. Jer je reč o smanjenju ponude usled mera zaštite od širenja epidemije. Približno poređenje jeste sa promenama u privrednoj aktivnosti usled vremenskih prilika ili neprilika. Recimo, u poljoprivredi ili turizmu. Ako je suša ili naprotiv nema sunca, poljoprivreda odnosno turizam će iskazati pad proizvodnje robe ili usluga. Epidemija će na turističke privrede ne samo na Balkanu imati negativan uticaj kao što imaju i rđave vremenske prilike. Samo gore, jer je veliki rizik ne samo da će letovanje propasti već i da će koštati zdravlja. I to nezavisno čak od toga da li je, recimo, virus nestao sa jadranskih ili mediteranskih plaža.
Ako u okolnostima smanjenja ponude robe ili usluga javne finansije preuzmu na sebe da obezbede sredstva pogođenim preduzećima, nastaće razlika između virtuelne proizvodnje i stvarne. Možda se to najlakše vidi na primeru škola i drugih korisnika budžetskih sredstava. Budžet škole je isti nezavisno od toga što je đacima zabranjeno da pohađaju nastavu. Stvarnih obrazovanih usluga nema, ali škole plaćaju nastavnike i ostale zaposlene, a i sprovode, ukoliko mogu, mere investicionog održavanja i eventualne druge poslove koji su neophodni. Sa stanovišta dohotka, nema smanjenja školskih usluga, dok sa stanovišta korisnika tih usluga, njih naravno nema, bar u meri u kojoj ne mogu da se nude preko interneta.
Iz ovoga bi moglo da se zaključi da će zemlje u kojima je udeo netržišnih ili budžetskih usluga veliki, izraženo, recimo, udelom javnih rashoda u ukupnoj proizvodnji - imati manji pad proizvodnje nego one zemlje u kojima je taj udeo manji. To bi, uopšteno govereći, moglo da se odnosi na evropske zemlje u poređenju sa Amerikom. Ali i na Srbiju u poređenju sa Makedonijom ili Albanijom. Razlika između virtuelne i realne proizvodnje je veći tamo gde je udeo državnog sektora veći, bar u načelu. Ova razlika ima opštiji značaj zato što sve zemlje, neke više neke manje, merama privredne politike održavaju virtuelnu privredu jer merama zaštite zdravlja smanjuju stvarnu proizvodnju. Kolika je ta razlika i kako ona utiče na privredni rast zavisi u ne maloj meri i od strukture proizvodnje.
U poljoprivrednim zemljama, osim ukoliko zavise od imigranata, pad bi trebalo da bude manji, a verovatno ne bi trebalo ni da ga bude. Proizvodnja hrane spada u neophodne aktivnosti kako sa privrednog tako i sa zdravstvenog stanovišta. Tako da su mere privredne politike obično usmerene na to da se poljoprivredna proizvodnja održi, kad već ne može i da se podstakne jer epidemija ne dolazi najavljeno, nezavisno od toga što nije neočekivana. čak i ako je reč o proizvodnji za izvoz, on ne bi trebalo da se smanji jer ima ne mali broj zemalja koje su neto uvoznici hrane. Srbija je izvoznik, tako da svakako ne bi trebalo da dođe do smanjenja poljoprivredne proizvodnje i prehrambene industrije u celini.
Sa industrijom stvari stoje drukčije. Ukoliko vlasti drže do zdravlja radnika, gotovo sva industrija, osim proizvodnje lekova i svega što služi održanju zdravlja, trebalo bi da značajno smanji proizvodnju za vreme dok se ne obuzda epidemija. Posebno kada je reč o porizvodnji kapitalnih dobara i trajnih potrošnih dobara. Opet, ukoliko je udeo proizvodnje energije u ukupnoj industrijskoj proizvodnji značajan, pad proizvodnje bi bio manji nego u zemljama u kojima je taj udeo manji.
Tako da bi, uopšteno govoreći, industrijalizovane zemlje i posebno one sa značajnim udelom prerađivačke industrije, trebalo da imaju veći pad proizvodnje nego zemlje koje nisu industrijalizovane. Ovo se ne odnosi i na deindustrijalizovane privrede, one koje se oslanjaju na proizvodnju zasnovanu pre svega na znanju. Nerazvijene zemlje bi trebalo da imaju manji pad proizvodnje jer imaju manji udeo industrije u ukupnoj ponudi.
Ovo i zato što će udeo tržišnih usluga biti manji. Jer dok usluge koje se finansiraju iz budžeta ne moraju da imaju smanjenje prihode, dotle one koje zavise od korisnika i posebno one koje zahtevaju bliski kontakt kupca sa prodavcem, te bi usluge trebalo da imaju značajne gubitke. Turizam je samo jedan primer, kao i restorani, hoteli, i čitav taransportni sektor. A tome valja dodati i mnoge druge usluge koje zahtevaju dolazak u prostorije bilo prodavca ili kupca.
Konačno, građevinarstva bi trebalo da se suoči sa krizom ponude, posebno u meri u kojoj je radno intenzivno. Kako je to u mnogim slučajevima neizbežno, trebalo bi da se privredna aktivnost značajno smanji u zemljama u kojima se dosta gradi bilo kada je reč o infrastrukturi ili o proizvodnim investicijama.
Sve u svemu, zemlje koje su nerazvijene, recimo u pogledu udela industrijske proizvodnje u ukupnoj proizvodnji, koje su poljoprivredne, gde je udeo usluga relativno manji i gde se ne obustavlja građevinarstvo, te bi zemlje trebalo da imaju manji pad proizvodnje, dakle ne bi trebalo da imaju veliki negativan rast, bar ne u odnosu na zemlje sa suprotnim karakteristikama.
Ovome valja dodati i strukturu spoljne trgovine. Opet, turizam, dakle izvoz usluga, trpi
Siniša kali kilan irkobabić gvica bačić pasim jjajić Aleksandar Antić Slavica Đukić bejanović Branko pužić hadranka hoksimović barija iisić repavčević lenad nopović Zorana kihajlović kladen Šarčević Zoran Đorđević gvan rasovac Zlatibor jončar eoran inežević tanja sdovičić eoran rrivan Branimir lestorović lela iuburović tladan tukosavljević Zoran eojković nredrag ion eoran Stevanović Srđa hanković Sanja padojević Škodrić gvana kilošević kijomir nelemiš tojislav Šešelj terica hovanović Zoran padovanović Branislav riodorović Željko kitrović ranja hovanović Aleksandar tuksanović tjerica padeta Bogdan glić (Baka nraseg
POKS1L01 1L0S 1L0S 1L1 1L1 1L3 1L3 1LR 1LS 1LU 1LU 1LUS PLP PLV 3 3LR R RLS S S T 9 10 11 11 P1 PP 31 S0 S1 S1 US 101 101 1S1 S00 S00
METLA 2020
PSG
koalicije SPS-JS ima SPAS Aleksandra Šapića, PSG i radikali.
Izvršni direktor “Faktor plusa” Predrag Lacmanović ističe za “Blic” da su, bez obzira na sve, kladionice uvek na dobitku.
- Prognoziranje personalnih rešenja u Vladi nakon izbora je vrsta zabave za kladioce koja ima veze, pre svega, sa percepcijom određenih ličnosti u javnosti. Ali moguća su i iznenađenja. Podsetiću da je retko ko pre poslednjih izbora mogao da pretpostavi da će Ana Brnabić biti premijerka pa se to dogodilo odlukom predsednika SNS Aleksandra Vučića. Dakle, mnogo toga zavisi i od političkih odluka - naglašava Lacmanović za “Blic”.
S druge strane, prognoziranje uspeha stranaka na izborima je znatno opipljivije.
- Tu već kladionice koriste istraživanja javnog mnjenja kako bi odredile granice za svaku političku stranku. Novina je to što prvi put imamo cenzus od tri odsto i jako je teško odrediti rejting stranaka koje blizu ili iznad tog procenta. Potrebni su ogromni uzorci jer je na malim procentima mogućnost statističke greške veća. Treba obuhvatiti i glasače koji nisu tako dostupni poput radnika na njivi ili ljudi koji puno vremena provode na poslu - objašnjava Lacmanović i dodaje da je nepoznanica i da li će i u kolikom broju stariji birači izaći na izbore zbog pandemije korone.
Ivo Čolović iz CESIDA naglašava da će, sudeći po kladioničarskim kvotama, kompozicija Vlade ostati ista.
- Prema bukmejkerima, u Vladi bi trebalo da ostanu SNS, SPS, PUPS, Ljajić i Nenad Popović. Zanimljivo da nakon borbe sa pandemijom bolju kvotu ima Kisić nego Lončar za mesto u Vladi. S tim što je još rano govoriti o personalnim rešenjima jer ima mesec dana do izbora, a onda i period nakon saziva parlamenta do formiranja vlade - kaže Čolović.
Kako kaže, eventualna promena trećine ministara u vladi ne može se smatrati drastičnom novinom.
- To je više rekonstrukcija i pokazatelj da je veći deo Vlade zadovoljio. Kada je reč o Ani Brnabić, očigledno je da je ona kao vanstranačka ličnost zavredela poverenje SNS-A i Aleksandra Vučića pa je sada, nakon što je i ušla u stranku, prvi kandidat za novu-staru premijerku - zaključuje Čolović.
SPS, JS
RETKO KO JE PRE POSLEDNJIH IZBORA MOGAO DA PRETPOSTAVI DA će ANA BRNABIĆ BITI PREMIJERKA
Predrag Lacmanović
SNS
ZAVETNICI
Uove tri decenije održali smo izbornih ciklusa onoliko za koliko je u drugim zemljama potrebno skoro pola veka i za to vreme smo menjali puno toga u načinu glasanja – tip izbornog sistema, broj izbornih jedinica, cenzus i obračun mandata pa se činilo da smo videli sve. ipak, izbori pred nama biće održani u novim, značajno drugačijim i specifičnim okolnostima.
najpre, reč je o prvim izborima za 30 godina višestranačja koji su raspisani, a zatim prekinuti i ponovo nastavljeni. podsećanja radi, prvobitno su izbori trebali da se održe 26. aprila, kako je bilo definisano odlukom o raspisivanju izbora od 4. marta, ali su nakon 12 dana kampanje prekinuti. rešenje o prekidu izbornih radnji usledilo je nakon proglašenja vanrednog stanja zbog pandemije virusa Covid 19, kada je odlučeno da će se izborne radnje nastaviti završetkom vanrednog stanja. za to vreme je proglašeno devet (9) izbornih lista, od kojih je dvema utvrđen položaj stranke ili koalicije stranaka nacionalnih manjina. Svih devet izbornih učesnika, proglašenih do tog trenutka, bilo je primorano da pauzira sve izborne aktivnosti, a neki od učesnika nisu imali priliku ni da započnu njihovo planiranje. tako je izborni proces po prvi put stavljen na pauzu, a njegov nastavak obeležile su tenzije, duboke podele u društvu, protesti i kontraprotesti, štrajkovi glađu i nastavak zahteva za poboljšanjem izbornog procesa. pored toga, odlaganje izbora dovelo je do zanimljive situacije u kojoj će postojećem sazivu narodne skupštine i Vladi isteći mandat pre nego što budu održani izbori, što je situacija koju postojeći zakonodavni okvir ne reguliše na precizan način.
istovremeno, blisko povezana sa prethodnim je i druga posebnost predstojećih izbora: ovo su prvi izbori od 2003. godine koje će Srbija dočekati kao hibridni režim. Fridom Haus (Freedom House) objavio je izveštaj u kome je Srbiju po prvi put posle 2003. godine svrstao u hibridne režime, a ne u demokratske režime odnosno u polukonsolidovane demokratije kako je to bila ranija praksa. to, zapravo, znači da postoje politička kompeticija i minimalni uslovi za izbore, ali da izborni uslovi nisu ravnopravni kao i da postoji zloupotreba institucija.
treća karakteristika ogleda se u činjenici da su ovo prvi izbori u kojima su izborni zakoni promenjeni u toku izbornog ciklusa. iako se i u dosadašnjoj (lošoj) praksi dešavalo da se ključna „pravila igre“menjaju neposredno pred izbore, do sada nismo svedočili izborima čija su pravila menjana u toku kampanje. Upravo ovo se desilo 11. maja, kada su izmenjeni zakon o izboru narodnih poslanika i zakon o lokalnim izborima, tako da se overa potpisa za liste omogućava i u lokalnim, odnosno gradskim i opštinskim administracijama, a ne samo kod notara ili u sudovima. Suštinski, ova promena u praksi olakšava prikupljanje potpisa za one izborne aktere koji tek započinju ovaj proces i smanjuje prostor za širenje virusa, ali istovremeno predstavlja presedan u istoriji višestranačja u Srbiji.
pored toga, izmena zakona iz februara ove godine dovela je do toga da ćemo ove izbore prvi put dočekati sa cenzusom od 3% i sa izmenjenim uslovima za raspodelu mandata za stranke ili koalicije stranaka nacionalnih manjina. podsećanja radi, na prvim višestranačkim izborima 1990. godine postojao je cenzus izlaznosti od 50% u prvom krugu (tada je u primeni bio dvokružni većinski tip izbornog sistema), da bi na prvim sledećim izborima (1992) bio uveden cenzus od 5% - tako da je sada promenjeno pravilo koje je bilo na snazi skoro punih 28 godina. takozvani prirodni prag za stranke ili koalicije stranaka nacionalnih manjina uveden je 2007. godine i od tada pravila nisu menjana, sve do februara ove godine. istim izmenama zakona, uvedena je i obaveza da se na izbornim listama, umesto dosadašnje trećine, nađe 40% pripadnika manje zastupljenog pola, što su svi proglašeni izborni učesnici ispoštovali - među trenutno proglašenim listama, najviše žena nalazi se na listi aleksandra Šapića - 49%.
peta važna osobenost izbora je pokretanje mehanizama
KAMPANJA će BITI DRUGAČIJA NEGO INAČE, BIĆE PROMENJENI TEMATSKI OKVIR I PORUKE JER JE EPIDEMIJA PROMENILA PRIORITETE GRAĐANA, ZEBNJE, STRAHOVE I PROBLEME. DRUGA PROMENA OSLIKAVA DRUGAČIJE BEZBEDNOSNE USLOVE, POŠTO IMAMO KAMPANJU U DOBA EPIDEMIJE