O merama za „dan posle“
ld BPKALACIJB ZAOAZB U bsolmi) BILL Jb JAPNL DA ćb BMIDBMIJA siouplm CLSID NV LPTASITI PNAŽNB bklnlmpkb mlplbdicb NA Cbl psbt: ZA paml N5 DANA NA AMBOIČKLJ BBOZI DLŠLL Jb Dl KLLAMPA ld OMB, KLJI Jb pobdinlm AMOILA Dlptidal P5B - ŠTL Jb NAJBOŽI MAD U IPTLOIJI MLPTLJANJA Bbozb. KOBDITNL TOŽIŠTB pb sišbptoukl Usbćall, A pmobdlsi DOŽASNIH LBSBZNICA pu pb DOAMATIČNL USBĆALI I DLŠLI NA Nislb IZ OMMU. dldinb.
Nezaposlenost U sad bi mogla dostići rekordnih PMB do kraja godine, a vodeće finansijske institucije (Jm Morgan, doldman pachs i Morgan ptanley) prognoziraju pad američkog Bdm-a za SB u prvom i za O4-PMB u drugom kvartalu OMOM. godine. lvakve ekonomske posledice mogu se uporediti sa dva perioda u ekonomskoj istoriji – selikom depresijom (NVOV-NVPP) i svetskom finansijskom krizom iz OMMU. Ipak, Covid NV je za samo tri nedelje doveo do ekonomskih posledica koje su se u navedena dva slučaja materijalizovale tek nakon tri godine. Kako će izgledati ova ekonomska kontrakcija? Da li će imati s, U ili L oblik (L oblik podrazumeva pad, a zatim stagnaciju)? Za sada, mejnstrim ekonomski forumi NS navode da će ona imati izgled latiničnog slova „I“– oštar pad svih komponenti agregatne tražnje, praćen kolapsom finansijskih tržišta i globalne ekonomije. Dakle, budući da je problem globalne prirode, njegovo rešavanje traži globalnu akciju. bkonomski stručnjaci su već izašli u javnost sa predlozima i strategijama za oporavak. lvde ćemo ukratko izneti mišljenje Džozefa Štiglica, koji konkretno navodi par rešenja koja bi u praksi značila „globalna akcija“.
Naime, Štiglic u tekstu od U. 4. OMOM. NT pre svega ističe različitu reakciju na epidemiju rastućih i razvijenih ekonomija. mo njemu ta reakcija će definisati i razvoj ekonomske situacije. U tom smislu, imajuću u vidu „slabije pripremljene zdravstvene sisteme“rastućih ekonomija, kao i veće učešće u njihovoj populaciji lica koja već imaju zdravstvene tegobe i suživot na manjem prostoru, mogu se očekivati veće posledice pandemije nego u razvijenim ekonomijama – veća smrtnost, dugotrajnija epidemija, značajni gubici. mored toga, ove zemlje su uglavnom resursno bogate i izvozno orijentisane, što će, u situaciji zatvorenih granica i smanjene trgovine, dodatno pogoršati njihovu ekonomsku poziciju. Uz to, u bliskoj budućnosti očekuje se i pad cena berzanskih proizvoda, pad investicija i odliv kapitala, što sve zajedno može dovesti do ekonomske katastrofe. movlačenje portfolija iz rastućih ekonomija (Brazil, Indija, Indonezija, Filipini, Kina...) već sada je znatno veće nego nakon krize iz OMMU. godine, a gubitak prihoda zbog nefunkcionisanja ekonomije raste iz dana u dan.
Dok se ne uspostave ključni mehanizmi za obnavljanje svetske ekonomije i ublažavanje nastale štete, Štiglic daje dva predloga: mrvo, kao što je poznato, MMF je prilikom svog osnivanja definisan kao institucija autorizovana za kreiranje tzv. ppecijalnih prava vučenja (pms), tj. monetarnih sredstava u formi globalnog novca, koja služe kao rezervna aktiva svim zemljama članicama MMF-A. Štiglic smatra da bi u današnjoj ekonomskoj situaciji bilo opravdano i primereno da se veći deo pms usmeri ka manje razvijenim zemljama, a još bi bilo efikasnije kada bi im PAD i druge bogate zemlje donirale i pozajmile svoja pms. Na taj način bi se ublažli enormni gubici pojedinih zemalja i ekonomska polarizacija sveta.
Drugo, trebalo bi da zemlje kreditori stopiraju naplatu duga na određeno vreme. Jer, budući da je globalna ekonomija stala i da se prihodi ne ostvaruju, bilo bi logično da „stane“i naplaćivanje dugova. U suprotnom, ističe Štiglic, mnogi dužnici će iz ove krize izaći bankrotirani. Najracionalnije rešenje bilo bi formiranje institucionalnog mehanizma za restruktuiranje suverenog duga. Jer, u ovakvim uslovima mnoge zemlje ne mogu da otplaćuju dug, a pitanje je i kada će moći. mored toga, u kamatnim stopama je već uračunata (dovoljna) premija na rizik, koja bi trebalo da donekle pokrije gubitke.
U vreme iznošenja ovih mera još nije bilo jasno kakva je „klinička slika“zapadnog sveta. Ispostavilo se, zasad, da su mnoge bogate zemlje lošije prošle tokom pandemije - sa mnogo većim ljudskim gubicima, sporim prilagođavanjem zdravstvenog sistema, nedostatkom opreme i lekova i opštim kolapsom koji ih je zatekao nespremne (Italija, Francuska, Španija...). Istovremeno, ovo su zemlje sa najvećim dugom u bu (Italija NPMB, Francuska UMB, Španija USB) NU i pri tome visoko zavisne od turizma, za koji se sad već zna da će pretrpeti najveći kolaps. Dakle, pitanje restruktuiranja duga više nije samo pitanje rastućih ekonomija, koje su mahom resursno bogate i verovatno im neće trebati dugo vremena da se vrate u normalu. mitanje zaduženosti je, u ovom momentu, i pitanje opstanka same bu, polarizacije svetskih sila i prilagođavanja, pred našim očima, na neki novi „new normal“poredak.
PITANJE ZADUŽENOSTI JE I PITANJE OPSTANKA SAME EU, POLARIZACIJE SVETSKIH SILA I PRILAGOĐAVANJA, PRED NAŠIM OČIMA, NA NEKI NOVI „NEW NORMAL“POREDAK