JESTE LI ZNALI
bio mrtav“, kaže Šovel, koji je i sam hteo da tu epizodu objavi u svojoj knjizi iz 2005, ali ga je izdavač upozorio da to ne čini. Šovel kaže da bi neko već bio pozvao Hitnu pomoć da je Džim tada bio živ. „Ne znam“, kaže na kraju. „Sve se to desilo prilično davno, a i mi nismo pili samo vodu.“
Zvaničnik iz kancelarije pariskog tužilaštva kaže da je malo verovatno da će ponovo otvoriti slučaj Morisonove smrti, ili da bi bilo koga trebalo krivično goniti zbog toga, jer je slučaj u zakonskom smislu zastareo.
Stiven Dejvis, autor knjige „Džim Morison: Život, smrt, legenda“(„Jim Morrison: Life, Death, Legend“), kaže da zbog Bernetove knjige neće prepravljati istoriju. On je u svojim istraživanjima zaključio da se Morison zaista predozirao u klubu, ali da je to bilo nekoliko noći uoči njegove smrti i da je on to iskustvo preživeo. „Da je umro u toaletu noćnog kluba, logično je da bi do sada ta priča već izašla na videlo“, kaže Dejvis.
Morison je došao u Pariz u martu 1971. u prilično nezgodnom trenutku po njegovu karijeru. Na koncertu na Floridi
Mnogi veruju da ime njegovog benda potiče iz naslova knjige koju je napisao Oldus Haksli. Knjiga se bavi uticajem droge na ljudsku percepciju, a zvala se ‘The Doors of Heaven and Hell’ („Vrata raja i pakla“).
Iako se njegova porodica nadala da će se prijaviti u američku vojsku, završio je školu „Džordž Vašington“u Aleksandriji, a kasnije odlazi u Južnu Kaliforniju. Tamo započinje studije kinematografije na UCLA, koji je završio do kraja, i upoznaje klavijaturistu Reja Manzareka, s kojim osniva bend.
Osim što je bio pevač „Dorsa“, bio je autor nekoliko knjiga poezije, dokumentaraca, kratkog filma i ranog muzičkog video-spota za pesmu „The Unknown Soldier“
U doba adolescencije, Morison je otkrio čuda alkohola i uklopio se u obrazac dugogodišnjeg zavisnika 1969. optužen je za pokazivanje genitalija publici i osuđen za nepristojno ponašanje i psovanje. Brojni koncerti „Dorsa“su potom otkazani, a bend je bio preplavljen lošim publicitetom. U vreme kada je stigao u Pariz, Morisonova žalba je još bila na razmatranju. U Parizu je živeo sa svojom devojkom Pamelom Korson na desnoj obali Sene i uglavnom je tumarao ulicama s plastičnom kesom u kojoj su bile njegove beleške. Pustio je bradu i ugojio se do neprepoznatljivosti, što mu je ozbiljno narušilo zdravlje. Uz to se i ludo provodio. Skoro svaku noć provodio je u klubu „Rokenrol cirkus“, tada pravom pomodarskom mestu, u koji su redovno dolazili Roman Polanski i Merijen Fejtful.
Trećeg jula 1971, oko jedan sat posle ponoći, Morison je došao u klub u društvu dvojice dilera koji su mu prodali heroin za Korsonovu, kaže Bernet. U jednom trenutku, Bernet je primetio da je Morison nestao. Pozvao je izbacivača da razbije vrata od zaključane ve-ce kabine i tu su ga pronašli u besvesnom stanju. Bernet kaže da je zamolio jednog doktora, takođe gosta kluba, da pregleda pevača. „Kada smo ga pronašli, iz nosa mu je izlazila pena i malo krvi i doktor je rekao da je sigurno reč o prevelikoj dozi heroina“, nastavlja Bernet, dodajući kako nije lično video Morisona da te noći uzima heroin, ali da je on bio poznat po ušmrkavanju droge jer se bojao igala. Dvojica dilera su insistirala na tome da je Morison samo u nesvesti i iznela su ga iz kluba. Iako priznaje da je krenuo da pozove hitnu pomoć i policiju, Bernet otkriva da mu je vlasnik kluba naredio da drži jezik za zubima kako bi se izbegao skandal. Bernet veruje da su dileri odneli Morisonovo telo u stan i spustili ga u kadu, u poslednjem pokušaju da ga ožive.
Pamela Korson, koja je preminula tri godine kasnije od predoziranja, ispričala je policiji sasvim drugačiju priču. Njih dvoje su otišli u bioskop i na večeru, slušali ploče i zaspali. Usred noći Morison se probudio jer mu je pozlilo i napravio je sebi toplu kupku. Pamela je izjavila kako ga je zatekla mrtvog u kadi. Autopsija nikad nije urađena...