Ajnštajn je imao dva braka, a onda je dospeo u šake fatalne ruske špijunke
kao delo velikog umetnika - sećao se kasnije Konjenkov.
Bračni par se 1923. godine preselio u SAD. Margarita je postala prava zvezda među ruskim doseljenicima. Posećivala je mnogobrojne balove i manifestacije, a Konjenkov je nastavio da stvara. Univerzitet u Prinstonu je 1935. godine zamolio Konjenkova da izvaja malu Ajnštajnovu bistu i upravo tada se njegova žena upoznala sa ovim naučnikom.
Zaljubljeni ajnštajn
“Ajnštajn je bio neobično skroman čovek. Šalio se da je on poznat samo po svojoj bujnoj kosi”, napisala je u svojim uspomenama Konjenkova i ujedno pomenula kako je fizičar voleo da priča o svojoj teoriji relativnosti. Margarita nije u potpunosti mogla da shvati suštinu teorije, ali je svakako imala razumevanja za njenog autora. Kada je 1936. godine umrla druga Ajnštajnova žena Elza, njegovi odnosi sa Konjenkovom su prerasli u nešto veće od običnog prijateljstva. On je 1939. zamolio lekara da joj posavetuje boravak u “zdravoj klimi jezera Saranak, Njujork”, gde je živeo Ajnštajn.
Margarita je svake godine provodila po nekoliko meseci sa Ajnštajnom blizu Saranaka, dok je njen muž Sergej radio u Čikagu. Vajar je čak i smislio naziv za zaljubljeni par. Zvao ih je: “Almar” (Albert-margarita). Kako se navodi u Ajnštajnovim pismima, njemu su bili toliko dragi trenuci provedeni sa Margaritom da je bio spreman da sve učini za nju.
tajni agent Margarita
Oleg Odnokoljenko, novinar lista “Nezavisimaja gazeta” koji se bavio vezom između Ajnštajna i Konjenkove, izjavio je u intervjuu da je još uvek teško reći da li je ona zaista gajila iskrena osećanja prema naučniku ili je samo bila na zadatku, ali je svakako izvesno da je radila za obaveštajnu službu.
Po rečima Pavla Sudoplatova, generala obaveštajne službe Staljinovog perioda, Konjenkova je bila nezamenljivi agent u špijuniranju američkog nuklearnog programa, takozvanog Projekta Menhetn. “U Prinstonu se ona zbližila sa uticajnim fizičarima Ajnštajnom i [Robertom] Openhajmerom... Ona je nagovarala Openhajmera da angažuje ljude poznate po svojim levičarskim shvatanjima. Naši agenti su bili spremni da rade s njima”, napisao je Sudoplatov u svojoj knjizi “Specijalni zadaci”.
Za razliku od Openhajmera, Ajnštajn nije bio neposredno uključen u “Projekat Menhetn”, ali istraživači smatraju da je on mogao saznati mnogo toga o nuklearnom programu SAD preko svojih bivših studenata i kolega koji su na tom programu radili. Sovjetskom Savezu su, prirodno, te informacije bile potrebne.
Pitanja bez odgovora
Čitava priča još uvek ima dosta tamnih mrlja, istakao je Oleg Odnokoljenko, ali su pojedine