Ko bos po trnju
Bez medijske pažnje kakvu zaslužuje, u sedmici za nama, Evropa Nostra, Svetski fond za prirodu, brojne druge organizacije i pojedinci izdali su saopštenje sa apelom da se odmah obustavi izrada plana izgradnje u beogradskoj park-šumi Košutnjak.
između Ostalog, napomenuli su da je uloženo više od 7.000 primedbi na Elaborat za plan detaljne regulacije kompleksa „Avala filma“u tom parku. Upozorili na “činjenicu da bi realizacija plana nanela štetu javnom dobru i doprinela narušavanju životne sredine i to u gradu u kom je vazduh već ocenjen kao prekomerno zagađen, a zelene površine čine svega 18,5 odsto ukupne teritorije grada Beograda”. Naglasili da se “analizom dokumentacije iz Elaborata može zaključiti da su njihove namere da kompleks ‘Avala filma‘ na Košutnjaku pretvore u stambeno-poslovni prostor, uz pustošenje velikog poteza Košutnjačke šume”. Istakli da “podaci iz plana ukazuju na izgradnju skoro 420.000 kvadratnih metara novog stambenog prostora i 150.000 kvadratnih metara komercijalnog. (...) Seča više od 25 hektara Košutnjačke šume nikako se ne može smatrati razvojem grada u skladu s prirodom, već je to nerazuman i krajnje rizičan postupak”. Nekolicina medija prenela je i izjavu dekana Šumarskog fakulteta u Beogradu Ratka Ristića da je na delu “direktna negacija interesa većine građana i pokušaj zadovoljenja ogoljenog materijalnog interesa pojedinaca i interesnih grupa”. Kao i da planirane aktivnosti “predstavljaju negaciju svih principa u usvojenim strateškim dokumentima Grada Beograda, kao i globalnih konvencija, poput ‘Okvirne konvencije Ujedinjenih nacija (UN) o promeni klime’, ‘UN Konvencije o biološkoj raznovrsnosti’, ‘Konvencija UN o borbi protiv dezertifikacije’, koje je Srbija ratifikovala u nacionalnoj skupštini”.
Sve skupa ne može a da ne podseti na, najblaže rečeno, besramnu i beskrupuloznu prodaju “Avala filma” 2015, uz podršku tadašnjeg ministra kulture Ivana Tasovca, izvesnoj firmi “Filmski put”, osnovanoj samo mesec dana pre pomenute transakcije sa kapitalom od 60.000 dinara i vlasnikom do koga niko nije mogao doći.
Nisu vredeli ni argumenti, ni predlozi drugačijeg rešavanja tada aktuelnih problema... a oni koji su digli glas i govorili da će doći upravo do ovoga do čega je došlo, prošli su, kako se to u narodu kaže, ko bos po trnju. U tom trenutku oni, a kako to uvek biva, sada i velika većina građana sa aktuelnim poduhvatom u međuvremenu novog vlasnika.