Maturski pano tradicija duga više od jednog veka
FOTOGRAFIJE KOJE PRIPOVEDAJU O JEDNOM DRUŠTVU I VREMENU
Nasmejani, precizno začešljane kose, u urednoj svečanoj garderobi - svršeni đaci poziraju fotografu za maturski pano. Tradicija maturskih tabloa (panoa) na ovim prostorima datira još iz 1889. godine, a kako su se vremena menjala, menjao se i način fotografisanja školskih razreda.
Do danas nije utvrđeno čije je to kulturno nasleđe, ali kako kaže istoričarka i viša kustoskinja Muzeja Vojvodine Čarna Milinković, ono što je iznad toga jeste saznanje da odoleva svim društvenopolitičkim inovacijama.
- Maturski tablo nam puno govori. On je nemi kazivač jednog minulog ili današnjeg vremena. On ne oslikava samo svršenog đaka, koji je ponos svojih roditelja, profesora, društva i njegovog poretka. On je umetničko delo. Na njemu su fotografije dvorskih i uglednih fotografa. Posmatrajući ga, otvaramo bogatu riznicu podataka koji nam govore o određenim socijalnim, vaspitnim i kulturnim vrednostima – objašnjava za “Blic” Čarna Milinković.
Prema njenim rečima, maturski tablo svedoči o materijalnim uslovima određenih generacija đaka, kao i o statusu
Maturski pano govori o socijalnim, vaspitnim i kulturnim vrednostima, kaže Čarna Milinković
definisane škole jer na njemu, sem ispisanih imena đaka, razrednog starešine i naziva škole, postoji još puno artikulisanih slojeva koji pripovedaju o jednom društvu i vremenu – o moralnim vrednostima, o odevanju đaka i o modi određenog doba, o fotografskim ateljeima i čuvenim fotografima koji su objektivom pravili jedinstvena umetnička dela.
- Prvi maturski tabloi su bili rezervisani samo za dečake. Devojčice su privatno završavale škole i nisu imale pravo mešanja sa dečacima. Tako je bilo sve do prvih godina 20. veka kada se na maturskom tablou Srpske velike pravoslavne gimnazije u Novom Sadu (danas Gimnazija “Jovan Jovanović Zmaj”) iz 1903/4. godine nije pojavila fotografija jedne maturantkinje. Reč je o ćerki prote Stevana Mihaldžića, Ani Mihaldžić.
Nije bila prva devojčica koja je završila pomenutu školu, bila je treća, ali je bila prva čiji se portret našao među ostalim portretima drugova i dečaka koji su uglavnom potekli iz uglednih novosadskih porodica (Trivun i Đorđe Dunđerski, Ignjat Pavlas, Jovan Ivković i dr.) – podseća sagovornica “Blica”.
Ističe da je to jedan od najlepših i najvrednijih tabloa u zbirci Školstvo, Muzeja Vojvodine. Bogat je svojim kitnjastim i izrezbarenim drvenim ramom, rukom oslikan i u potpunosti sačuvan sa kompletnim fotografijama đaka koje je zabeležio Jovan I. Stojković, dvorski fotograf crnogorskog knjaza Nikole I Petrovića.
Ovaj maturski tablo bio je poklon jedne generacije razrednom starešini i profesoru pomenute Gimnazije, Jovanu Živojnoviću.
Prvi maturski tabloi bili su rezervisani samo za dečake devojčice su privatno završavale škole i nisu se mešale sa dečacima