DA LI SE ONI IGRAJU
Savez za Srbiju više ne postoji, a umesto njega, na inicijativu lidera Narodne stranke Vuka Jeremića i Stranke slobode i pravde Dragana Đilasa, formirana je Udružena opozicija Srbije (UOS). To je najbolje što je ovaj deo opozicije smislio da ponudi građanima “za dan posle” izbora na koje nisu izašli.
Sasvim logično bi bilo da ih birači, pre svega oni koji su ih poslušali i nisu izašli na izbore, pitaju: da li vi to nas zafrkavate? Kada je “Blic” pet dana nakon parlamentarnih izbora objavio kako Narodna stranka izlazi iz Saveza za Srbiju i da Jeremić traži način da elegantno to učini, ne zamerajući se Đilasu, lider Narodne nije želeo to da komentariše, uz opasku “da se ne bavi tabloidnim napisima”.
Mesec i po dana kasnije, ispostavilo se da to baš i nisu bili tabloidni napisi, a Jeremić je izjavio da opozicija više neće funkcionisati kao dosad.
- Savez za Srbiju više ne postoji i opozicija će u budućnosti sarađivati u novom, labavijem formatu, kako bi stranke mogle da jačaju svoje organizacije i izgrade kapacitet da potpuno kontrolišu izbore na svih 8.000 biračkih mesta u Srbiji - izjavio je Jeremić.
On je dodao da će Udružena opozicija Srbije biti „forma koordinacije stranačkih rukovodstava“i da neće imati svoj statut i organe, niti će biti organizovana na regionalnom ili lokalnom nivou. Na dan kada je konstituisan novi parlament, deo opozicionih stranaka zvanično je to saopštio.
Postavlja se pitanje da li se prvaci SZS ili UOS ili USO ili SOU sa građanima zbijaju neslane šale? Da li je jedino što su smislili nakon poziva u bojkot, promena imena? Da li danas, dve godine kasnije
DA LI NAM LIDERI OPOZICIJE I DANAS, DVE I PO GODINE KASNIJE, PONOVO NUDE PRIČU O VIŠE KOLONA
opet na sto stavljaju priču o jednoj (ili više) kolona? Imaju li strategiju i kandidata za predsedničke izbore ili “ima vremena za to”? Konačno, pitanje je i kakva će ta buduća saradnja biti s obzirom na to da je pre nekoliko dana ceo opštinski odbor Narodne stranke u Smederevu prešao u Đilasovu stranku, a spremaju se da isto učine još neki pojedinci i odbori. Nesumnjivo je da Jeremić i Đilas znaju kako da obezbede novac za finansiranje svojih organizacija, ali to nije dovoljno. Vreme je da prestanu da zamajavaju narod pričama o kolonama, o labavim i labavijim savezima i da počnu da rade, operativno od nule, čemu inače nisu skloni. Da izađu iz Beograda, među svoje građane i da potpuno spremni dočekaju prve sledeće izbore kada god oni bili. Jer koliko god izbegavali, pre ili kasnije, moraće na izbore da izađu kao nosioci neke liste i da se “izmere”.
Očekivanja da će do promena doći tako što će, kako to Đilas zamišlja, Evropa skloniti Vučića, te ustoličiti nekog drugog, zvuče neozbiljno. Potreban je plan, program, svakodnevni rad na terenu, sa ljudima, odborima, građenje poverenja i izlazak na izborima na kojima će se napraviti rezultat.
Bojan Klačar, izvršni di
Boško Obradović je imao akcije koje su pravile štetu Savezu za Srbiju, poput upada u RTS, u Predsedništvo, tuče s poslanicima, štrajka glađu pa ga sada nema u UOS