8] NJEJOYE PESPE ODRASTAOE SU JENERACLJE
Vest da je 4. avgusta svet napustio Rajko Dujmić (Zagreb, 7. VIII 1954 – Rijeka 4. VIII 2020), jedan od najplodnijih kompozitora zabavne muzike na ovim prostorima, gotovo nikoga nije ostavila ravnodušnim.
Uz njegove pesme odrastale su brojne generacije na prostorima bivše Jugoslavije, a publika koja uživa u njima u nekim porodicama broji čak četiri generacije. Rajko Dujmić je otišao u legendu i zlatnim slovima mu je ispisano ime u sećanju miliona ljudi.
Imao je skromno detinjstvo koje je proveo u Zagrebu. Rođen je u braku Stjepana Dujmića, pomorca, i Carlotte Streibelwierer, domaćice, poreklom Austrijanke. Rano je ostao bez oca te je rano i počeo da radi i zarađuje za izdržavanje porodice. Završio je Muzičku školu „Vatroslav Lisinski“, a apsolvirao je na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu. Svirao je violinu, klavir, orgulje i gitaru. I muzičku karijeru je počeo vrlo rano, još kao dečak. Imao je svoj bend u višim razredima osnovne škole, da bi u tinejdžerskom dobu već postao zreo muzičar. Kao tinejdžer bio je član „Grupe Marina Škrgatića“i nekoliko drugih muzičkih sastava, među kojima su i „Zlatni akordi“, ali u njima se nije dugo zadržao.
Veliku popularnost i šansu da razvije muzički talenat dobio je 1976. godine, kada se odazvao na poziv tadašnjeg lidera „Novih fosila“Slobodana Momčilovića Moke da se pridruži tom zagrebačkom sastavu. U razmaku od par dana u „Fosile“su došli Đurđica Barlović (tada Miličević) i Rajko Dujmić. Šansu da komponuje u „Fosilima“dobio je vrlo brzo te su se ređali veliki hitovi: „Da te ne volim“, „Sanjaj me“, „Čuješ li me, je l’ ti drago“, „Saša“, „Tonka“, „Košulja plava“, „Šuti, moj dječače plavi“i mnogi drugi. „Fosili“su, potpomognuti vokalnim sposobnostima Đurđice Barlović i neizmernim muzičkim talentom Rajka Dujmića, dosegli same vrhove top lista u Jugoslaviji i postali najtiražnija jugoslovenska pop grupa. Održavali su preko 300 koncerata godišnje u zemlji i inostranstvu. Uspeh u radu sa „Fosilima“nastavio je i nakon odlaska iz grupe dugogodišnje pevačice Đurđice Barlović, koju je 1983. godine, sa nepunih 20 godina, nasledila Sanja Doležal. „Fosili“su nastavili da ređaju hitove i vrlo tiražne albume i u ovom periodu („Milena“, „Šu, šu“, „Još te volim“, „Bilo mi je prvi put“, „Za dobra, stara vremena“, „Neveni žuti, žuti“, „Ja sam za ples“i drugi), a svi u autorstvu Rajka Dujmića.
Rajko je bio glavni kompozitor „Novih fosila“, ali raskošni talenat počeo je da deli i sa drugim izvođačima, tako da gotovo da nema muzičara sa ovih prostora koji nije otpevao makar jednu njegovu kompoziciju. Tako je Dujmić počeo da sarađuje sa „Srebrnim krilima“, Nedom Ukraden i drugima. Zaslužan je za otkrivanje mnogih mladih talenata, a pomogao je u otkrivanju i prvim koracima Jasne Zlokić, Jasmina Stavrosa, Emilije Kokić, Ivane Banfić, Severine, Nine Badrić i mnogih drugih izvođača.
Zabeležio je veliki broj uspešnih nastupa na Jugoviziji,
Na Jugoviziji je tri puta uzastopno pobeđivao 1987-1989. godine, obezbedivši tako plasman na Pesmu Evrovizije gde je 1987. osvojio četvrto mesto sa „Novim fosilima“, 1988. šesto mesto sa „Srebrnim krilima“(tada je pobedila Selin Dion), da bi 1989. godine u Lozani sa zadarskom grupom „Riva“i pesmom „Rock me“osvojio gran pri ostavivši iza sebe čuvenu Anu Oksu
jugoslovenskom predizboru za Pesmu Evrovizije. Na Jugoviziji je tri puta uzastopno pobeđivao 1987-1989. godine, obezbedivši tako plasman na Pesmu Evrovizije gde je 1987. osvojio četvrto mesto sa „Novim fosilima“, 1988. šesto mesto sa „Srebrnim krilima“(tada je pobedila Selin Dion), da bi 1989. godine u Lozani, Švajcarska, sa zadarskom grupom „Riva“i pesmom „Rock me“osvojio gran pri na Pesmi Evrovizije, ostavivši iza sebe čuvenu Anu Oksu. Tim nastupom je ušao u istoriju kao prvi i jedini jugoslovenski pobednik na tom takmičenju i kao jedini pobednik koji nije bio prisutan na takmičenju i dodeli nagrade, pošto je, u vreme održavanja Pesme Evrovizije, sa „Fosilima“imao koncert u Nemačkoj.
Devedesetih je, posle kraće (ratne) pauze, obnovio rad „Novih fosila“, koji su bili vokalno nikad jači, kada su u grupi pevale Jelena Fošner i Nataša Mirković. Međutim, zbog stanja na tržištu i poremećaja sistema vrednosti u društvu, ta postava nije doživela veće uspehe izvan granica Hrvatske, ali su ostali hitovi koji se i danas slušaju poput „Jesen je“, „Pričaj mi o ljubavi“i „Marina iz moje ulice“. „Fosili“su se okupili još jednom, 2005. godine i to u postavi iz osamdesetih godina.
Mada, poslednjih godina Rajko Dujmić nije nastupao sa ostatkom grupe. Usled zdravstvenih i porodičnih problema, sve je ređe nastupao i pojavljivao se u javnosti. Nije se pojavio ni na prošlogodišnjoj seriji koncerata kojima je obeležavano 50 godina rada „Novih fosila“, jubileja kojim se retko koja muzička grupa na svetu može da pohvali.
Bavio se i komponovanjem filmske i pozorišne muzike, kao i songova za reklame (najpoznatije su one za Cedevitu). Dobitnik je brojnih nagrada u zemlji i svetu, a nastupao je više desetina zemalja na različitim kontinentima – u Australiji, Kanadi, Sovjetskom Savezu, Nemačkoj i drugim. Početkom dvehiljaditih godina, kao suosnivač i član grupe „4 asa“, nastupao je širom bivše Jugoslavije zajedno sa Vladom Kalemberom, Alenom Islamovićem, Juricom Pađenom i Slavkom Pintarićem Pištom, izvodeći moderne verzije starih hitova grupa čiji su bili članovi. Za života je komponovao oko 2.000 kompozicija. Iako je, usled posledica teške saobraćajne nesreće koju je doživeo krajem jula prerano otišao, njegove pesme ostavile su neizbrisiv trag, kao i sećanja na brojne uspešne koncerte koje je održao. Iza sebe je ostavio suprugu Snježanu i sina Tina.