Teško je biti Bog
arkadij i Boris Strugacki: “Teško je biti Bog”, Čarobna knjiga, Beograd, 2020. Pre oko četiri decenije je prvi put na srpskom kao knjiga objavljen ovaj klasik, a od pre nekoliko dana imamo renovirano izdanje. Ono to zaslužuje odavno!
Naša ljudska vrsta iz budućnosti je u orbiti planete na kojoj je civilizacija na nivou srednjeg veka. Pisci su sve pojednostavili time što se domoroci ne razlikuju od ljudi, pa se oko 250 istraživača “Instituta eksperimentalne istorije”, naučivši jezike, infiltriralo u “izviđače” i “nadzornike”. Snimaju, mere, proučavaju... No, jedan operativac ne može ravnodušno da posmatra tiraniju moćne budale koja sistematski uništava volju umnima, proganja, srozava ili doslovno likvidira sve pismene stanovnike, spaljuje knjige i satire kulturu. Zemljanin se zaljubljuje u jednu stradalnicu i, ponašajući se kao Prometej, pomalo domorocima otkriva tajne i pomaže im u rušenju tiranina. No, oružje (helikoptere, laserske puške...) ne daje glavnom opozicionaru, nekakvom tamošnjem Navaljniju, koga je vladar trovao, zatvarao, iščupao mu nokte, na jedno oko oslepeo, osakatio ga, ali - koji uprkos muka ne odustaje od organizovanja otpora zlotvoru. Zašto odbija? Ima i to rezona, kao i mnogih dilema...
“Nema ničeg na šta se čovek ne bi navikao. Kad čovek ne bi imao takvu trpeljivost i izdržljivost, svi dobri ljudi bi odavno izginuli i na svetu bi preostali samo zli i bezdušni. S druge strane, navika da se trpi i prilagođava pretvara ljude u nemuštu stoku, koja se ničim osim anatomijom, ne razlikuje od životinja, i čak ih prevazilazi u bespomoćnosti” (str.184).
Odličan roman je objavljen u Rusiji 1964. godine, u vreme ljutog komunizma, svakojakih nestašica, kilometarskih redova, masovnog straha, bede, represije, miliona ljudi po zatvorima, nemogućnosti da se putuje u inostranstvo, osam godina posle ruske krvavo ugušene pobune Mađara protiv takvog bratski “usrećiteljskog” stanja i četiri godine pre vojne agresije sa sličnim ishodom na Čehoslovačku, koja je želela da malo slobodnije i samostalnije diše - dakle u vreme svega onoga za šta se sadašnje rusko rukovodstvo trudi danas da skrajne, gurne pod tepih i da se spinovanjem i “restartovanjem istorije” kod stranaca i mladih prećuti, “lakira”, te da se “farbanjem” zaboravi totalitarna priroda tog habitusa koji tiho, no danas sve glasnije, otvorenije i agresivnije deluje.
Slojevit, hrabar roman, globalna metafora o Rusiji!
šiti sve planirane rokove i, još više, da ćemo tako dovesti u pitanje kvalitet projekta navodi Mićić, koji objašnjava i da se reditelj posvađao sa scenografima, koji su otišli nasred seta.
- Isto je uradio i sa direktorom fotografije koji je nas je napustio posle prve nedelje snimanja, kao i dva iskusna pomoćnika režije. Odabir i dogovori sa glumcima su toliko kasnili, da smo mi deset dana pred snimanje imali potpisan ugovor sa jednim glumcem, i nijednu probu ni sa jednim glumcem, što je neverovatno za ratni film. Glumci nisu imali vremena da pročitaju scenario, da se pripreme za ulogu, niko od njih nije bio obučen kako da barata sa tolikom količinom oružja, kako da pravilno drži pušku.. I zbog svega toga odlučili smo da stanemo, da preispitamo dogovor sa rediteljem. Zaustavili smo snimanje i dali smo mu da koriguje neke propuste, taj nalog ističe danas. Međutim, on je umesto toga odlučio da izađe na Fejsbuk - kaže jedan
Zbog optužbi iznetih na naš račun, pokrenut je postupak kojim će se nadalje baviti advokat, kaže Vladan Anđelković
od producenata.
Vladan Anđelković najviše žali što je Đogo uspeo da deo boraca uveri da neko hoće da umanji njihovu žrtvu.
- To me je od svega najviše potreslo, ljudski, jer je to čista manipulacija. I potresem se kada vidim da je neko u stanju da te ljude posle svega što su prošli plaši nekim stvarima koje nisu istina. Ne samo da nećemo da dozvolimo da se naruši snaga događaja na Košarama, već je naša želja da se istakne i pojača patriotska nota. Zbog toga smo odlučili da formiramo odbor koji će kontrolisati scenario, koji će činiti učesnici bitke i oni će ga odobravati. To će biti garancija kvaliteta priče. S druge strane, sadašnji prilagođeni scenario Balše Đoga je puna fikcija s izmišljenim likovima i događajima, i utisak je da smo njime potpuno odlutali od priče koja je pre pola decenije nastala u “Omega Productionu”, gde su ljudi koji su preživeli Košare davali svoje izjave, što je mnogo interesantnije od toga što može da se izmisli i napiše. Imamo zaista veliku želju da ovaj događaj prikažemo veličanstveno, jer taj film jeste jedan omaž tim borcima koji su tamo učestvovali - zaključuje Anđelković.n