Blic

Pobeda je moguća, moramo se podeliti u kolone

- IVANA MASTILOVIĆ JASNIĆ

Dok god režim dominantno kreira predstavu o opoziciono­m liderstvu i dok god javnost tu predstavu prihvata kao realnost, nije ni čudo što nijedna opoziciona stranka ne prelazi rejting na nivou statističk­e greške - kaže u velikom novogodišn­jem intervjuu za “Blic” bivši predsednik Srbije i lider Socijaldem­okratske stranke Boris Tadić.

Ok KAŽB DA OMOZICIGA jooa da povrati, ne samo poverenje svojih bivših glasača, već i nadu, jer su građani zaboravili da je moguće pobediti.

- A siguran sam da je pobeda i te kako moguća. Uostalom, svaki put kada smo ih pobeđivali, ta pobeda je na početku borbe delovala nemoguće. Moramo dopreti do građana inovativni­m politikama i političkim sadržajem koji ne nudi samo smenu režima, već i bolji život nakon te promene. U ovakvim medijskim okolnostim­a, u kojima režim kreira sliku o opoziciji i nameće percepciju o odnosu snaga u opoziciji, jedini način da dođemo do građana je direktna komunikaci­ja kroz intenzivan terenski rad, ali i alternativ­nim kanalima komunikaci­je poput društvenih mreža.

Dešavanja u opoziciji su prilično živa. Kako teku sastanci struje koju ste vi okupili i jeste li zadovoljni rezultatim­a? - To su neformalni sastanci na koje su se odazvali predstavni­ci većine opozicioni­h stranaka i pokreta. Dakle, ne radi se o nekoj formalnoj organizaci­ji, već o sastancima na kojima su dobrodošli svi predstavni­ci opozicije. Sastanci su predviđeni kao platforma unutaropoz­icione komunikaci­je, razmene mišljenja i strateškog usaglašava­nja, bez bilo kakvih obaveza i međusobnog diktiranja načina borbe protiv režima. Možda je upravo ta slobodna forma i razlog zbog čega je odziv sve vreme veliki. Dakle, cilj ovih sastanaka je upravo prevazilaž­enje podela unutar opozicije i osnovna ideja je bila da koordiniše­mo aktivnosti tako da naše razlike rade za nas, a ne kao do sada protiv nas. I to kroz uvažavanje i poštovanje razlika, a ne nametanje jednoumlja i etiketiran­ja onih koji imaju drugačiji put. Suština je u fokusu na isti cilj, a ne na različit put do njega. Utisak da se radi o nekoj posebnoj “struji” proizvode oni koji se nisu odazvali sastanku, a ne oni koji učestvuju na njemu. Sve vreme su vrata otvorena i drugim predstavni­cima opozicije i nadamo se da će se odazvati našem pozivu i da ćemo poslati sliku jedinstva, a ne podela kao do sada. Nadamo se da će prilika za to biti i poziv koji smo uputili na prošlom sastanku da zajednički pravimo platformu za najavljeni dijalog pod pokrovitel­jstvom EU i sa onim delom opozicije koji se do sada nije odazivao pozivu na ove sastanke.

Da li je u planu da se proširi taj front?

- Kao što to nije struja, tako nije ni front, već kao što sam i rekao - razgovori opozicije na koje su dobrodošli svi. Plan je da se svakako u jednom trenutku podelimo u kolone, ne samo politički, već i strateški i taktički istorodne. A svrha ovih razgovora je da se mehanizam opozicione borbe podesi tako da u trenutku kada dođe do podela na kolone, te kolone budu koordinisa­ne i sve usmerene samo na jedan isti cilj, a ne da tokom borbe sa režimom kao do sada trošimo energiju, ali i poverenje glasača, na međusobne sukobe. A to da li će veći broj aktera učestvovat­i u toj ideji, zavisi pre svega od onih koji se do sada nisu odazivali na poziv koji im je sve vreme upućivan.

mojavila se informacij­a o mogućoj saradnji pdp i ppm koja podrazumev­a još neke organizaci­je. kavodno biste vi podržali Đilasa za gradonačel­nika ukoliko on vas podrži da budete predsednič­ki kandidat. Ima li u tome istine? I kako vam se čini ideja?

- Razgovora koji pominjete nije bilo do sada, pa ne bih da odgovaram na hipotetičk­a pitanja. A odluke o svim vrstama saradnje i podrške unutar opozicije donosiću isključivo spram procene da li i u kolikoj meri takve odluke povećavaju šansu da se pobedi Vučićev režim. Dosadašnje iskustvo ne samo sa

koalicioni­m partnerima, nego čak i sa mojim saradnicim­a, svakako me čini opreznim za svaki izbor te vrste. I u tom smislu, to iskustvo je dragoceno.

Kako danas gledate na odluku dela opozicije da bojkotuje izbore?

- Ta odluka, nažalost, nikada nije bila dovoljno promišljen­a. I trenutak kada je objavljena i način na koji je doneta i sprovedena svedoče o nedovoljno­m nivou promišljen­osti i političkom neiskustvu glasnogovo­rnika bojkota opozicije. Zapravo, nadam se da je to u pitanju, a ne loša namera. Odluka o bojkotu je potpuno zaobišla pitanje značaja lokalnih izbora, a time i očuvanje stranačkih infrastruk­tura, bez kojih nema pobede na svim budućim izborima. Samim tim stvorena je borba unutar opozicije za lokalne odbore i njihove lidere koji su uspeli da opstanu. Pored toga, bojkot je izazvao dodatnu podelu unutar opozicije na “pravoverne i izdajnike”, a posledice takve boljševičk­e podele opozicija trpi i danas. Sve to, nažalost, pokazuje da je i dalje izraženija borba za prvo mesto u opoziciji, nego borba opozicije protiv Vučića, što je po prirodi stvari borba za bolje mesto na „Titaniku“i na to uvek ukazujem.

Kako vam izgledaju prenosi iz Skupštine?

- Opasno je što su ti prenosi toliko komični da ljudi često zanemare koliko je ponašanje u Skupštini zapravo iznad svega tragično. Lakrdijašk­e predstave skreću pažnju sa nivoa ozbiljnost­i situacije, jer akteri tih lakrdija nisu glumci koji izvode Nušićev komad, već poslanici u parlamentu. Parlament je jedno od najtragičn­ijih ogledala sloma srpske demokratij­e nakon 2012. godinue, u čiju izgradnju smo uložili enormne napore. Nakon 5. oktobra uspeli smo da povratimo ugled Srbije u svetu i da postanemo demokratsk­a zemlja, da bismo danas u ocenama najrelevat­nijih međunarodn­ih institucij­a bili kvalifikov­ani kao hibridni sistem, čime smo se survali nazad u Miloševiće­vo vreme. I poslanici i vlast koja zloupotreb­ljava očigledne moralne i intelektua­lne deficite njihovih apologeta iz poslanički­h klupa su nepokolebl­jivi neprijatel­ji demokratij­e. Od najznačajn­ije demokratsk­e institucij­e za donošenje zakona u svrhu izgradnje pravne države, parlament je pretvoren u najznačajn­iju institucij­u za panegirike u svrhu izgradnje Vučićevog kulta ličnosti.

Kako komentariš­ete to što u Srbiji postoji tri miliona ljudi koji ne žele da glasaju za opoziciju?

- Na to je ključno uticalo to što deo opozicije ne odustaje od te besmislene ambicije za bolje mesto na „Titaniku“, a vlast kroz kontrolu poluga za upravljanj­e javnošću tu ambiciju sve vreme koristi, kreirajući medijsku agendu tako da do najvećeg dela javnosti dolaze samo najnegativ­nije slike opozicije. Na taj način je režim sve vreme i birao i kreirao svog idealnog protivnika i tako ka biračima slao onakvu sliku opozicije i opozicioni­h lidera kakva je neminovno dovodila do razočaranj­a i apstinenci­je.

REŽIM SVE VREME I BIRA I KREIRA SVOG IDEALNOG PROTIVNIKA I KA BIRAČIMA ŠALJE SLIKU OPOZICIJE I OPOZICIONI­H LIDERA KAKVA NEMINOVNO DOVODI DO RAZOČARANJ­A I APSTINENCI­JE

 ??  ??

Newspapers in Serbian

Newspapers from Serbia