Ako do leta bude masovne vakcinacije, druga polovina 2021. biće opuštenija
Beograd. Upeo sam da rešim tu situaciju, ali je zaustavljanje života u proleće 2020. godine bio jasan pokazatelj koliko oštre mogu da budu mere za zaustavljanje epidemije. Praktično u isto vreme me je ministar zdravlja, dr Lončar, pozvao tražeći pomoć SZO u nabavci PCR testova za Srbiju. Imajući u vidu sve što se dešavalo, to je verovatno, za mene lično, bio najstresniji dan u toku ove epidemije. Ipak, odličnom saradnjom i entuzijazmom uspeli smo da obezbedimo nekoliko hiljada PCR testova, što je u prvoj polovini marta bila velika količina imajući u vidu situaciju na globalnom tržištu u tom trenutku.
Kakvo je vaše mišljenje, koliko nam je kovid promenio živote, jer epidemija nije samo zdravstveni problem, već i ekonomski, socijalni, psihološki...
- Ova pandemija utiče na žitote svih, svuda u svetu. Naravno, najviše traga je ostavila na one koji su izgubili osobu koju su voleli. Nekima je korona virus ostavio dugotrajne zdravstvene posledice, a neki ljudi će trpeti ekonomske posledice zato što su izgubili posao. Pošto se virus prenosi bliskim kontaktom, fizička distanca, izolacija, zatvaranje škola, fakulteta imaju veliki uticaj na svakodnevni život. U nefunkcionalnim porodicama češće su problemi zavisnosti i nasilja. Povećava se učestalost mentalnih problema kod mnogih ljudi. Uz to treba napomenuti da je pandemija još uvek u toku i da će da potraje još neko vreme. To znači da će trajati relativno dugo da se stanje normalizuje i da će nekim ljudima i zajednicama biti potrebno više godina da se oporave.
Kako se Srbija snašla u svemu tome, gde smo bili dobri, a gde smo možda grešili?
- Srbija je jako brzo prebacila zdravstveni sistem na kovid. Za vreme globalne nestašice uspela je da nabavi zavidne količine medicinskog materijala i aparata. Iz više razloga ljudi su se ponašali jako opušteno, što je bio razlog za pogoršanje epidemiološke situacije tokom leta. Slično kao i u drugim zemljama, postoji određeni broj ljudi koji su mišljenja da je kovid nešto što se događa drugima, ili su ubeđeni da je kovid bezazlena bolest. To su većinom razlozi zašto se ovaj jesenji talas tako brzo širi, ne samo u Srbiji već u čitavoj Evropi. Brojne slave i praznici koji su inače u Srbiji odlična prilika da se prikaže gostoprimstvo, sada su izuzetno veliki rizik za širenje zaraze.
Kako ocenjujete, kako će nam izgledati ova godina, kada ćemo osetiti prve znake “slobode”?
- Odgovor na ovo pitanje za sada nemam. Očekujemo da će prva polovina godine biti slična ovoj iza nas, jer je epidemija još u toku, a za to vreme vakcinacija još neće pokazati svoj maksimalan uticaj na širenje virusa. Ako vakcine budu dostupne i sprovede se masovna vakcinacija pre leta, očekujem opušteniju drugu polovinu godine. To je za sada još uvek optimističan pogled.
Kada je realno očekivati pravu masovnu vakcinaciju u Srbiji?
- Prethodnih nedelja tek su na globalnu scenu došle prve vakcine. Njihove su količine ograničene, pa ne možemo dati procenu kada tačno počinje masovna vakcinacija. Nadam se da će započeti do leta, ali ćemo za preciznije procene
POŠTO SE VIRUS PRENOSI BLISKIM KONTAKTOM, FIZIČKA DISTANCA, IZOLACIJA, ZATVARANJE ŠKOLA, FAKULTETA IMAJU VELIKI UTICAJ NA SVAKODNEVNI ŽIVOT. U NEFUNKCIONALNIM PORODICAMA ČEŠĆE SU PROBLEMI ZAVISNOSTI I NASILJA
ipak morati da sačekamo još neko vreme.
Bogate zemlje su prve obezbedile vakcine, kako će biti sa siromašnima, čemu oni mogu da se nadaju?
- U toku prethodnih epidemija naučili smo se da bogate zemlje najpre pobrinu za svoje građane. Poslednjih godina SZO je puno radila na tome da se državama obezbedi što ravnopravnija dostupnost javnozdravstvenim dobrima. U toku ove pandemije SZO i brojni partneri intenzivno su radili kako bi testovi, lekovi, medicinska oprema i vakcine bili dostupni svim državama. U Kovaks inicijativu, Svetske zdravstvene organizacije, koja ima za cilj minimalnu dostupnost vakcini, uključilo se preko 180 država, i bogate i siromašne. Plan je da se u 2021. godini preko ove inicijative obezbedi preko dve milijarde doza vakcina.
Kako ćete pamtiti 2020. godinu?
- Kina je obavestila SZO o grupi pacijenata sa upalom pluća nepoznatog uzroka, pre tačno godinu dana. Iako je SZO krajem januara proglasila javnozdravstvenu vanrednu situaciju na međunarodnom nivou, malo ko je mogao da očekuje ovakvu ozbiljnost pandemije. U februaru 2020. godine dr Hans Kluge, direktor SZO za Evropu, došao je u Srbiju, u sklopu posete zemljama Zapadnog Balkana. Srbija je prva zemlja koju je posetio, ali je nakon jednog dana prekinuo posetu kako bi otputovao u Italiju zbog ozbiljne epidemiološke situacije u toj zemlji. Tada smo smo već svi shvatili da nas čeka izuzetno ozbiljna pandemija.
I za kraj, kada možemo očekivati da konačno odjavimo pandemiju?
- Ja se nadam u 2021. Ali će nam odgovor na to pitanje dati budućnost kojoj mi možemo da doprinesemo našim odgovornim ponašanjem i vakcinisanjem.
n
Ovako za „Blic“priča potpukovnik doc. dr sc. med. Rade Milić, načelnik pulmološkog odeljenja Klinike za pulmologiju VMA. Od prvog dana epidemije brine o pacijentima na VMC „Karaburma“i uprkos 10 meseci mučne borbe kojoj se ni danas ne nazire kraj, ohrabrujuće ističe u ime svih kolega iz tima da imaju snage da izdrže do kraja, koliko god bude trebalo.
Kakvo je stanje na VMC „Karaburma“, ko su lekari, odakle dolaze, sa čime se suočavaju? Šta je najteže?
- U vojnoj bolnici „Karaburma“rade lekari iz vojnozdravstvenih ustanova, pre svega VMA i Centra vojnomedicinskih ustanova Beograd, raspoređeni u timove, koji se međusobno smenjuju. Timovi su multidisciplinarni, čine ih lekari različitih specijalnosti. Okosnicu čine anesteziolozi, infektolozi i pulmolozi, ali nemerljiv doprinos daju i ostali – internisti (kardiolozi, reumatolozi, gastroenterolozi...), psihijatri, neurolozi, dermatolozi, hirurzi (opšti, plastičari, urolozi, kardio i grudni), lekari opšte medicine... Tu su i članovi komande bolnice, na čelu sa pukovnikom
nivo faktora zapaljenja u analizama krvi, masivna, obostrana zasenčenja viđena snimanjem na rendgenu ili skeneru pluća. Jedna od karakteristika ove bolesti je i postojanje nesklada između subjektivnih tegoba pacijenta, radiografskog nalaza i zasićenosti kiseonikom. Iz ovih razloga, pacijenti sa upalom pluća moraju biti pod bliskim nadzorom lekara (bilo da se leče u bolnici ili kod kuće), da bi se na vreme prepoznalo pogoršanje bolesti.
Kakvu štetu pretrpe pluća posle kovida?
- Patološke promene koje nastaju u plućima posledica su direktnog dejstva virusa, ali i prejakog imunog odgovora domaćina. Istovremeno se odvijaju procesi zapaljenja i poremećaja koagulacije krvi sa stvaranjem malih trombova unutar krvnih sudova. Zavisno od stepena zahvaćenosti pluća, intenziteta patološkog procesa i osobina pacijenta, oporavak pluća može trajati nedeljama, ali i mesecima. Nekada je moguć potpuni oporavak, ali često nakon teških upala dolazi do oživljavanja pluća, tzv. fibroziranja, kada se plemenito plućno tkivo pretvara u ožiljno, što dovodi do smanjenja funkcije pluća, odnosno plućnih zapremina i kapaciteta. Posledica toga može biti smanjena sposobnost osobe za fizičke aktivnosti, odnosno ubrzano zamaranje praćeno smanjenjem zasićenosti arterijske krvi kiseonikom, što se može manifestovati samo pri težem fizičkom radu kod lakših slučajeva ili pri malom naporu kod težih slučajeva. Na stepen oporavka utiče i vrsta primenjene terapije, što u ovim slučajevima najčešće predstavljaju lekovi koji smiruju upalnu reakciju i prejak imuni odgovor. Bitne su i urođene osobine pacijenta. Poređenja radi, nakon povrede kože neko zadobije mali ožiljak koji je jedva vidljiv, a neko velike ožiljke koji remete estetiku, nekad i funkciju. Isti slučaj je i s plućima. Ranom primenom lekova koji utiču na zgrušavanje krvi može se sprečiti nastanak i/ ili dovesti do razgradnje tromba, čime se mogu izbeći dodatne komplikacije, kako u plućima, tako i u drugim organima.
Podseća li vas ova bolest na neku s kojom ste se do sada suočili vi ili vaše kolege u timu?
- Lekarima pulmolozima i infektolozima odavno su poznate tzv. netipične upale pluća ili bolje rečeno upale izazvane netipičnim patogenim mikroorganizmima, koje uzrokuju različiti virusi ili bakterijama slični mikroorganizmi (hlamidije, mikoplazme, rikecije...). Takođe, prejak imunološki odgovor organizma (citokinska oluja) sa teškim oštećenjem pluća (akutni respiratorni distres sindrom) i drugih organa viđali smo kod infekcije virusom gripa ili drugim korona virusima (SARS i MERS). Ipak, razlika je u pandemijskom karakteru novog korona virusa gde se zdravstveni radnici i sistem u celini nalazi pred do sada neviđenim izazovom. Lečenje svakog pojedinca je izuzetno kompleksno i zahtevno, a u isto vreme imamo ogroman broj obolelih.
Mnogi su s upalama pluća poslati kući, šta čini razliku da budu zadržani u bolnici?
- Tokom epidemije, zavisno od trenutnih saznanja o virusu i bolesti, menjali su se i stavovi, odnosno protokoli lečenja. Pacijenti sa lakšim upalama pluća i pre epidemije su se lečili ambulantno, odnosno u kućnim uslovima. U bolnicu se obavezno primaju pacijenti kod kojih predviđamo moguće komplikacije, pre svega starije osobe, sa pratećim teškim oboljenjima, oni koji imaju tešku upalu pluća, zahtevaju kiseoničnu terapiju ili terapiju venskim putem.
Pacijenti koji se leče kod kuće bolest treba da shvate ozbiljno, da nije reč o „običnom virusu“koji svake godine preležimo na nogama. Potrebno je mirovanje, adekvatan unos tečnosti, vitamina i lekova koji su preporučeni od strane lekara. Svim pacijentima koji se leče kod kuće se preporuči da dođu na kontrolni pregled u određenom trenutku, a po potrebi i ranije ukoliko primete pogoršanje tegoba. Odluku o bolničkom ili kućnom lečenju donose iskusni specijalisti, nakon urađenih svih potrebnih analiza i pregleda.
Imate li savet za pacijente sa upalama pluća, a šta biste savetovali lekarima kao neko ko je već dugo na prvoj liniji fronta?
- Savet za pacijente je da se ne leče sami. Česta je pojava da pacijenti dolaze na prvi pregled sa već urađenim skenerom pluća, iz straha jer su negde pročitali da se upala pluća kod kovida ne čuje na slušalicama, odnosno ne vidi na snimku pluća. U osnovi, ove činjenice mogu biti tačne u nekim slučajevima, ali indikaciju za svaku vrstu snimanja treba ostaviti lekaru, jer se radi o jonizujućem zračenju koje može imati i štetne posledice. Takođe, samolečenje je problem koji je široko zastupljen. Koriste se lekovi koje je lekar propisao članu porodice ili komšiji po principu ako je pomoglo njemu, valjaće i meni. Ovo svakako nije dobro, jer samo lekar može proceniti korist od nekog leka, odnosno proceniti mogućnost neželjenih dejstava i kontraindikacije. Čak i suplementi mogu imati neke interakcije sa drugim lekovima koje pacijent već koristi zbog drugih oboljenja.
Nezahvalno je davati savete drugim lekarima, jer svaki slučaj je poseban, ali generalno moj utisak je da se u ovoj epidemiji antibiotici previše, nekad i neracionalno koriste. Neki ih možda propisuju iz sopstvene nesigurnosti, neki zbog pritiska od strane pacijenata ili njihove porodice. Ono što svi treba da znaju jeste da antibiotici nemaju nikakav uticaj na novi korona virus, kao ni na druge viruse; ne mogu se preventivnim uzimanjem antibiotika sprečiti komplikacije; ne utiču na normalizaciju telesne temperature, niti druge simptome. S druge strane, svaki uzeti antibiotik može izazvati ozbiljne neželjene efekte, narušiti crevnu floru, uticati posredno na imunološki sistem. Do sada smo imali veliki broj pacijenata koji su primljeni u bolnicu sa obostranim upalama pluća, a prethodno su već upotrebili dve do tri linije antibiotika u kućnim uslovima. Bakterijske komplikacije se ne javljaju na početku virusne infekcije, već u kasnijem toku, a onda nam je sužen izbor antibiotika zbog prethodne primene. Pacijentima sa jasnim kliničkim znakovima virusne infekcije, normalnim nivoom C reaktivnog proteina i drugih parametara upale ne treba davati antibiotike. Čak ni prisustvo početne upale na snimku pluća, u ovakvim uslovima ne zahteva nužno primenu antibiotika. S druge strane, treba misliti na poremećaje sistema hemostaze kod obolelih od kovida, te u skladu sa preporukama primenjivati preventivne ili terapijske doze antitrombocitne i/ili antikoagulantne terapije.
n