Prva srpkinja koja se udala u venčanici
Petrija je bila očeva mezimica... ponos i dika kneza Miloša obrenovića, njegova najstarija ćerka i prvo dete koje je preživelo najranije detinjstvo. odgajao ju je i vaspitao onako kako je i živeo strogo i tradicionalno, bez preterane sentimentalnosti i nežnosti, ali to Petriju nije sprečilo da postane, svesno ili ne, dah promena i duh moderne Evrope koji je nepovratno stizao i u srbiju.
konak su izrađene drvene stolice i stolovi, što je, u zemlji u kojoj se još jelo sa niskim soframa i sedelo na tronošcima, bila neverovatna novina.
VENČANICA
Pre svadbe Petrije obrenović mlade u srbiji udavale su se u narodnoj nošnji ili kakvoj boljoj haljini. Ipak, kako je mladoženja dolazio iz Zemuna - “sa Zapada”, knez Miloš nije želeo da njegovu ćerku bilo ko smatra „običnom seljančicom“. Zato je njena svadba priređena po modernim aršinima i tako da je se ne bi postideli ni neki evropskim dvorovi.
Venčanje je organizovano 25. maja 1824. godine u Beogradu. Petrija je nosila belu haljinu od venecijanske svile, bele čarape, beli veo, beli široki svileni pojas i bele cipele na dugmiće i tako postala prva srpkinja koja se udala u venčanici.
Uz sve ovo, nosila je suncobran i lepezu, darove od mladoženje, koji su takođe bili apsolutna novina u, još uvek, turskom Beogradu. Po izlasku iz crkve, kumovi su pred okupljenu masu počeli da bacaju novčiće, što takođe do tada nije bila praksa u srbiji.
svadbena proslava trajala je dva dana, a interesantno je da joj knez Miloš nije prisustvovao. on je Petriju ispratio iz porodičnog doma u kragujevcu, a na venčanju je u njegovo ime bio njegov brat jevrem obrenović. Miloš je po izaslaniku poslao blagoslov, a u pismu je rekao: “savršeni svoj blagoslov šaljem, da sa svojim suprugom srećna budeš i zadovoljna i sva blaga ovog sveta s njim nerazlučno da uživaš“.
Nakon ovog velelepnog venčanja Petrija je prešla da živi u Zemun, gde je vodila život karakterističan za imućnije žene tadašnjeg Balkana. Volela ju je i poštovala cela muževljeva porodica, a kažu da je bila blage naravi i dobra, naročito prema sirotinji, za koju je uvek odvajala novac.
U braku sa todorom imala je četvoricu sinova, a nakon što je pored njih naučila da piše, vodila je vrlo živu prepisku sa bratom Mihailom i, naravno, voljenim ocem.
Do kraja života se potpisivala kao Petrija obrenović. Preminula je 1870. godine, nadživevši sve članove najbliže porodice obrenović - oca, majku kao i svu braću i sestre.
PRE SVADBE PETRIJE OBRENOVIĆ MLADE U SRBIJI UDAVALE SU SE U NARODNOJ NOŠNJI ILI KAKVOJ BOLJOJ HALJINI. IPAK, KAKO JE MLADOŽENJA DOLAZIO IZ ZEMUNA – “SA ZAPADA”, KNEZ MILOŠ NIJE ŽELEO DA NJEGOVU ĆERKU BILO KO SMATRA “OBIČNOM SELJANČICOM”