Sin Lazara Ristovskog učestvovao u kvizu „Potera“:
Glumac Jovan Ristovski uspeo je da prođe dva kruga u čuvenom kvizu na RTS-U, a iako njegov tim na kraju nije uspeo da osvoji novac, on poručuje da je zadovoljan. Sada se vraća glumi.
Mnogi su se iznenadili kada se u novoj epizodi kviza „Potera” našao mlađi sin poznatog glumačkog para Lazara i Danice Ristovski. Jovan koji je odskoro zakoračio i profesionalno u glumačke vode, odlučio je da se prijavi u kviz kako bi pobedio sebe.
- Ideja, odnosno želja da se prijavim za kviz je došla jer ga pratim već duži vremenski period. Uvek sam želeo da se nađem s druge strane ekrana i da vidim kako ću se snaći u zadatoj situaciji - ističe Jovan, i dodaje:
- Zadovoljan sam svojim učešćem, mislim da sam bio okej za nekoga ko se uopšte nije spremao za kviz. Prvenstveni cilj mi je bio da pobedim sebe i da pokažem sebi kako je sve moguće samo kad hoćeš, a drugi da se zabavim. Najteža mi je bila prva igra, jer je za nju potrebna velika koncentracija.
Njegov otac Lazar otkrio nam je da je zadirkivao sina što nije mogao da se seti koja reka protiče pored Obrenovca, pa smo pomislili da je Jovan imao veliku tremu koja ga je omela tokom prve igre u „Poteri”. Međutim, Jovan nas je demantovao.
- Mislim da nisam imao tremu. Ne smem da imam
Uvek treba biti hrabar, hrabar čovek donosi dobre odluke. Ne plašim se nikoga osim Lazara, u šali kaže Jovan, koji je krenuo stopama roditelja
tremu, ipak sam iz glumačke porodice kroz smeh poručuje mladi glumac, i otkriva da li je imao strah kako će javnost reagovati na njegovo učešće ukoliko ne ostvari uspeh:
- Uvek treba biti hrabar, hrabar čovek donosi dobre odluke. Ne plašim se nikoga osim Lazara. Svako ima pravo da moje učešće primi kako želi, a šta će reći ili napisati o meni posle ove izvedbe u kvizu, nije mi baš bitno, jer znam ko sam i za šta sam sposoban. Ipak je ovo samo igra.
Ovih dana televizijska publika ima priliku da gleda
Jovan ne krije da su mu upravo Danica i Lazar pomagali kod prvog glumačkog angažmana u seriji „Drim tim”.
- Ovo mi je bio prvi profesionalni angažman, tako da sam se konsultovao oko nekih stvari, otvaranja prema kameri, kako treba biti opušten jer su to sve realne situacije iz života - ističe Jovan, i odgovora da li mu je kroz život to što je sin poznatih glumaca bio plus ili se više susretao s predrasudama:
- Uglavnom je plus, ali znate i sami, ima nas raznih.
Jovana zajedno s ocem i majkom u seriji „Drim tim”, gde tumači upravo Lazarovog sina.
- Zadovoljan sam kako sam se snašao, ali neka drugi prosude. Kada sam pročitao scenario, znao sam da sam ja taj koji će igrati Jorgačevića, jer je naša produkcija. Šalim se, naravno. Jorgačević je jedan od 11 Ikinih sinova kojeg zezaju da nije njegov, nego da je komšijin, ali on ih sve vreme razuverava svojom ljubavlju prema kolektivu i golovima koje postiže - kaže Jovan, i objašnjava kakvu ulogu priželjkuje u budućnosti, kao i šta je presudilo da krene roditeljskim stopama:
- Što se mene tiče, priželjkujem neku komediju, pošto sam komičan od glave do pete. Videćemo da li je presudilo, ima dosta posla u našoj porodičnoj filmskoj produkciji. Danica i Lazar i nisu nešto uticali na moju odluku, prosto sam hteo da se oprobam i kao glumac.
n
roman „Tu noć proveo sam uljuljkujući se između sna i sećanja, uz miris jasmina, koji me je podsećao na Maitrejine usne, na noć u kojoj mi se činilo da prvi put čujem bengalske ždralove, njihove krike nad poplavljenim poljima uz ivicu zaliva. U tim trenucima sreće spoznao sam mogućnost da se otvorim ka svetu, ka mističnom svetu legendi...“
U središtu romana je ljubavna priča u kojoj se glavni junak zaljubljuje u ćerku svog mentora i stanodavca, a kroz to se literarno zanosno prelamaju razni slojevi i teme... Čuveni autor, poznat po knjigama iz istorije religije, mitologije, indijske filozofije... vrstan je i romanopisac. Ovu knjigu, po kojoj je snimljen i film s Hjuom Grantom, prvi put je objavio 1933, posle četvorogodišnjeg boravka u Indiji. „Geopoetika” je ovim romanom počela kontinuirano objavljivanje Elijadeovih romana premijerno prevedenih na srpski jezik.
„Geopoetika“, prevod Daniela Popov, 197 strana
Utom pozorištu, na jučerašnjoj konferenciji za štampu, Maja Pelević je, između ostalog, napomenula: - „Kao da nije kraj blizu“je između predstave i instalacije, inspirisana je i temama Bitef festivala, poput „Svet bez ljudi“i onim što nam se dešava. Pristupamo nekom budućem svetu koji dolazi u kome će se, još više nego sada, živeti s mašinama i tehnologijom. Pitanje je da li želimo u tome biti srećni ili nesrećni. Čeka li nas tehnodistopija. Hoće li mašine ovladati nama ili mi njima - navela je ona.
Po rečima reditelja Nikole Zavišića, predstava traje nešto više od sat, a gledaoci koji su istovremeno i učesnici su u jednoj kocki u kojoj se nižu vizuelna i muzička zbivanja, kao i ona koja čine sami akteri inicirani tekstom koji se čuje... narator, odnosno digitalni stjuard koji kroz to vodi je legenda ovog pozorišta, tehnički direktor i mnogo toga još - Ljubomir Radivojević.
Kompozitor Anja Đorđević je, između ostalog, kazala:
- Svi su, ili bar većina, kao deca voleli da se igraju tako