Nijedan zločin se ne vezuje za Srpsku gardu
NARANDŽASTI METEOALARM
A da situacija ni pre najavljenog šokantnog otopljenja nije naivna, najbolje svedoči podatak da će danas i sutra u skoro celoj Srbiji na snazi biti narandžasti meteoalarm.
“Vreme je opasno. Prognozirane su opasne vremenske pojave, a takvog su intenziteta da mogu prouzrokovati materijalnu štetu i biti opasne po ljude i životinje. Treba biti vrlo obazriv, svestan rizika i redovno informisan o detaljima očekivanih meteoroloških uslova. Pratiti savete koje daju nadležne državne službe”, stoji u opisu RHMZ.
nPOVODOM IZJAVA ZORANA Mijatovića, pripadnika DB-A, i njegovog „otkrića“da je Vuk Drašković kontaktirao sa Haškim tužilaštvom da bi sprečio krivični postupak povodom delovanja Srpske garde u vreme ratnih dešavanja devedesetih, redakciji „Blica“stigla je reakcija advokata Borivoja Borovića, koju prenosimo u celini.
“U vreme kada je stvarana Srpska garda bio sam potpredsednik SPO-A, mnogi mladi ljudi su želeli da se dobrovoljno uključe u ratna dešavanja kako bi zaštitili ugroženi srpski narod na prostorima Bosne i Hrvatske. Srpska garda je formirana od velikog broja dobrovoljaca koji jedini nisu hteli da ratuju pod zastavom Jugoslavije, tj. kako su oni izjavljivali - pod petokrakom, već su imali obeležje koje je činila srpska trobojka.
Međutim, nakon veoma kratkog perioda boravka na ratištu, kada smo shvatili da se ne uklapamo u projekat dobrovoljačkih formacija u okviru JNA, doneli smo odluku da se Srpska garda povuče sa prostora bivše Jugoslavije. Ja sam lično u knjizi dnevnika napisao naredbu: Zabranjuje se formiranje paravojne formacije, a posebno dovođenje iste u vezu sa političkom partijom SPO.
Dakle, nikakva dobrovoljačka formacija više nije imala veze sa političkom strankom, jer je nakon toga Đorđe Božović Giška otišao sam, predvodeći Srpsku gardu na najteži deo ratišta u Hrvatskoj u okolini Gospića, kako bi pomogao opkoljenim i ugroženim srpskim civilima. Lično sam ga ubeđivao da ne odlazi na front, smatrajući da će Milošević poslati službe za njim kako bi ga sprečili u tada humanom poslu, međutim, odgovorio mi je: ‘Siguran sam da bi me u Americi, gde imam vizu, srpske tajne službe likvidirale zbog moje veze sa SPO, pa je zato bolje da poginem na frontu braneći srpstvo, kao što je to činio i moj otac Gavro‘. Nažalost, desilo se da je upravo ubijen na tom gospićkom ratištu, i to s leđa iz pravca gde su se nalazile jedinice koje je formirala Državna bezbednost.
Pošto sam postupao kao advokat u predmetu takozvana ‘Vukovarska trojka‘ pred Haškim tribunalom, imao sam uvid u celu tužilačku dokumentaciju koja se odnosila, između ostalog, i na informacije o dobrovoljačkim formacijama u Srbiji. Nigde nije bilo pomena o učešću Srpske garde u bilo kom zločinačkom poduhvatu, pa tako nije ni postojao razlog da bilo ko pregovara sa Haškim tužilaštvom na temu odgovornosti za ratne zločine. Tajne službe koje stoje iza velikog broja ubistava devedesetih, a kojima je pripadao i gospodin Mijatović - pisac knjige, dugo vremena su pokušavale da ubiju Vuka Draškovića, o čemu postoji dokaz u vidu sudskih presuda u predmetu ‘Ibarska magistrala‘, u ‘Budvanskom atentatu‘, pa je sasvim jasno da te tajne službe, iako rasformirane u jednom delu, a pripadnici penzionisani, i dalje vršljaju po Srbiji“.
n