Najbolji kandidat za Oskara
Bolest je nemilosrdna sila. ne okreće se za sobom dok seje bes i surovost. Dobro zna šta joj cilj, ostavljajući nemoćnu žrtvu na milost i nemilost svoje grimizne prirode. Najzlokobnija je kad sedi mirno u tišini u uglu sobe, i bez mnogo buke i galame cinično se smeška plodovima svog rada. Entoni (Entoni Hopkins) kao guska u magli ni ne vidi da je nezvani gost zauzeo busiju, puštajući ga da svakog dana bude gordija, surovija i ljutita verzija čoveka koji je nekad bio.
Jutro je najgori deo dana jer niko mu ne garantuje da je jutro, mada, niko mu ne garantuje ni da je kod svoje kuće. Jedina stvar koja mu uliva poverenje i trenutak mira je ručni sat, mada, neko proklet se nameračio na njega i želi da ga otme. prvi put ga je ukrala njegova negovateljica anđela, a sada sumnja na supruga svoje ćerke ane. ali zar se ona nije razvela i rekla mu da ide za pariz? Znači, negde ga je sakrio, ali ne može da se seti gde.
Više mu nije ni jasno zašto njegova ćerka kao pokvarena ploča ponavlja stvari ili, još gore, namerno menja priču pokušavajući da ga prevari. ali, Entonija niko neće prevariti. ako želi da ga sahrani i da mu otme stan, neće joj uspeti jer će je iz inata nadživeti. Spremio je Entoni govor za njenu sahranu. Dobro se seća njenih reči o odlasku u pariz i novom muškarcu, tako da uzaludno sad cmizdri pred njim, jer nema razloga da krije da je oduvek više voleo stariju ćerku Lusi. Mada ga muči zašto ovaj nepoznati čovek sedi u njegovoj dnevnoj sobi i tvrdi da je anin muž. Zašto ga posećuju nepoznati ljudi i uveravaju ga da se poznaju kad ih on nikad nije video u životu? Zašto njegova ćerka svakog drugog dana menja lice? i zašto laže da je kupila pile, kad nema nigde kese sa piletom? izgleda da mu je neko opet sakrio ručni sat.
Entonijev život poput paranoične prirode epizoda “Black Mirror” ili “Zone sumraka” ne daje mu ni trenutak mira. Ljudi ga lažu, uporno se budi na drugom mestu i njegova ćerka ana želi da ga ostavi, a to je ono čega se najviše plaši. Može da joj ponavlja do kraja večnosti da je sposoban da obavi sve sam i da mu ne treba pomoć, ali ne može da je ne pita: “Šta će biti sa mnom kada me ostaviš samog?”
“The Father” autora Florijana Zelera nijednog trena ne izgovara reč – demencija. Umesto eksternog posmatranja bolesti iz vizure ljudi koji okružuju Entonija, odabrao je daleko emotivniji i ličniji pristup naraciji. internalizacija života glavnog junaka izaziva spektar emocija jer gledalac, kao i junak, u kadru proživljava svaki neobični, isprekidani i konfuzni događaj. Trenuci spokoja su retki jer kada panika, nemoć, a povremeno surovost i bes stupe na scenu, film poseduje neverovatnu moć da zgrabi posmatrača u kandže i ne pušta ga sve do emotivno katarzičnog kraja.
Zelerova neobična struktura filma u kojoj se iz Entonijevog ugla vreme, prostor i ljudi menjaju nasumično ostavljajući ga preplašenog i zbunjenog izaziva specifičnu dozu empatije i jeze. Holivud koji je godinama radio na tome da ni po koju cenu egzistencijalno ne uznemirava ljude izbegavajući reprezentaciju nedostojanstvenog starenja i neizbežne smrti, uporno gurajući u prvi plan lepotu i mladost, u filmu “The Father” dekonstruiše mit o životnoj konstanti, odnosno podseća da kraj života nije ni najmanje poetičan.
Briljantne scene o maštanju Enotnijeve ćerke ane (Olivija kolman) kako će jedne večeri ugušiti svog oca i nastaviti da živi život ili bolna porodična prošlost na koju je glavni protagonista zbog bolesti zaboravio vodi ka jednom od najboljih i najupečatljivijih monologa u savremenoj kinematografiji.
Oskarovac Entoni Hopkins, posle kultnih uloga koje je napravio u dugogodišnjoj karijeri, sa 83 godine može da se pohvali da je pred kraj svoje karijere snimio najbolju ulogu u svom životu. Fantastična Olivija kolman i kratka, ali upečatljiva pojava imodžin puts u “The Father” igraju na istoj visokoj glumačkoj lestvici.
“The Father”, i pored maestralne režije koja je uspela da izbegne atmosferu pozorišne predstave jer je u pitanju istoimeni adaptirani komad, ostavlja neverovatne emocije kada Entoni pita: “Gde mi je sat” ili ono najteže pitanje: “ko sam ja?”
HOLIVUD U FILMU “THE FATHER” DEKONSTRUIŠE MIT O ŽIVOTNOJ KONSTANTI, ODNOSNO PODSEĆA DA KRAJ ŽIVOTA NIJE NI NAJMANJE POETIČAN
OSKAROVAC ENTONI HOPKINS, POSLE KULTNIH ULOGA KOJE JE NAPRAVIO U DUGOGODIŠNJOJ KARIJERI, SA 83 GODINE MOŽE DA SE POHVALI DA JE PRED KRAJ SVOJE KARIJERE SNIMIO NAJBOLJU ULOGU U SVOM ŽIVOTU
Da je serija “porodica” podigla pompu u javnosti, to svi znamo. Jedni je kude, drugi je hvale, ali ravnodušnih nema. pozitivne i negativne kritike mogu se čuti među glumačkim svetom, političarima i onima koji pamte to vreme. Rana izgleda još nije zarasla, devedesete nisu zaboravljene, a serija je izvukla ono što se bacilo pod tepih. Nakon što je završeno emitovanje, serija je nastavila da živi na društvenim mrežama. Borisa isakovića u ulozi Slobodana svi hvale, neki mu tek zameraju što je imitirao glas pokojnog predsednika, ali to je nekolicina onih koji smatraju da je mnogo važnija poruka od estetike.
- Naravno da mi koji smo živeli u to vreme i preživeli tu vlast imamo opšte slike i saznanja, ali kada sam prilazio ulozi morao sam da se približim tom čoveku i spolja i iznutra. Morao sam da zaronim u to vreme, i u jednom periodu života zaista sam ponovo bio tamo. Za mene je bilo katarzično da se obratim tom Borisu koji je tada živeo, da obnovim sećanja, i kroz ulogu izrazim mišljenje - rekao je Boris, koji je dugo pre snimanja gledao snimke iz Haga kako bi u pogledu Slobodana Miloševića pročitao kakav je zaista bio kao čovek.
Ništa lakše nije bilo ni Mirjani karanović, koja je maestralno donela ulogu Mire Marković. Filmski znalci su hvalili njeno držanje, verodostojno odglumljene histerije, a oni koji su poznavali Miru zamerali joj da je bila manje energična u odnosu na original.
- Bilo je malo komplikovano, jer ona nije jednostavna osoba. Nije neko baš jednostavno biće. Ovo je bilo prvi put da sam oživljavala lik osobe koja je postojala. Morala sam dosta da se pridržavam činjenica, nisam mogla mnogo toga da prepustim svojoj kreativnoj mašti - rekla je Mirjana, i dodala:
- ali, svejedno sam morala da u sebi pronađem njen unutrašnji svet jer mislim da nije dovoljno fizički da ličimo na likove koje igramo. Bavila sam se psihologijom tog lika, čitala šta je pisala, gledala video-zapise, razgovarala s rediteljem, probala, istraživala.
karanovićeva je u jednom trenutku priznala da se toliko saživela sa likom, da nije mogla da se smiri nakon snimanja scene gde se trese od bola i nemoći da pomogne čoveku kojeg voli.
kao i mnogi, Mirjana je morala da ostavi po strani to što privatno misli o režimu Slobodana Miloševića i postupcima njegove supruge.
ipak, najveću pompu u javnosti podigla je uloga Marije Milošević, koju je igrala Tijana Marković. Naročito jer je ćerka pokojnog Miloševića pretila tužbom.
- Nema razloga da bude bilo ko ljut. Ja sam nju branila svojim likom. Sve što imam o njoj da kažem rekla sam ulogom. i razumela sam je. Tog trenutka kada dođe akcija, ja uđem u ulogu i u koži sam te osobe. Vi ne možete drugačije da intepretirate lik. Ja to nisam pisala. Glumac dobije tekst, dobije upute, a ja naravno istražujem. Ceo taj istraživački rad je proces koji
gako nisu centralne figurej simpatije publike u ulozi žene iz naroda i služavke pobrale su Svetlana aeca Bojković i hana Bjelica. danatična ljubav i pasija prema predsedniku uz pok dršku koja ne zna za granice oblikovana je u liku penzionerke kojoj je dušu udahnula Bojkovićeva.
K padoznala sam da saznam kako će se sve odvijatij jer nisam pogledala ostatak epizoda. s seriji „norodica“glumim ženu iz naroda koja podržava Slobodana kiloševića. nrimetila sam da je dosta ljudi gledalo seriju i komentarisalo K rekla je šturo aeca Bojkovićj čekajući da se posle svega mišljenja slegnu. S druge stranej svi su očekivali da će porodicu kilošević izdati služavkaj izbeglica iz irajinej ali se to nije dogodilo.
K mna veruje ljudima koji veruju sebi i ona je neko ko veruje u sebej bez obzira na lične posledice koje će doći i koje zasad ne može da zna kakve su. mna prosto veruje svom osećaju. ljen lični motiv je da pomognej možda baš jer je preživela period kada joj je trebala pomoć koju nije dobila K kaže hanaj koju je upravo zbog toga publika zavolela.
Večerašnje izdanje emisije “Studio”, koja se emituje u 21 sat, biće prava poslastica za ljubitelje dobre muzike!
dovodi do završetka tog snimanja. f mogu da kažem da sam vrlo zadovoljj na. f reakcijama i svojom ulogom. Ali ono što je dragoceno jeste kada vam pišu ljudi iz branše koje cenitei ali i drugi da ste super odradili J kaže onai i dodaje:
J lno što je sveukupni doživljaj jeste da su ljudi emotivno probuđeni i da ih je to podsetilo na ono vreme i kako je to bilo tada.
Tijana jei kako bi upoznala jarijui slušala intervjue koje je plobina ćerka retko davala i preslušavala razgovore koji su joj bili dostupni. jnogi smaj traju da su scena kada ona puca u dvoj rištu kuće i kada joj otac pred odlazak u zatvor pere kosu najbizarnije.
J fznenadilo me je toliko njene ljuj bavi prema ocui što je volela oružje i što je bila glavna u kafani. mristupajući njenom liku ušla sam u njene emocije i rane J otkrila je Tijana.