Ponuda i tražnja na tržištu
Promet na tržištu nekretnina je porastao 2% 2020. godine, na 4,2 milijarde evra sa 4,1 milijarde prometa ostvarenog u 2019, prema izveštaju Republičkog geodetskog zavoda za 2020. godinu. Uzimajući u obzir da je u 2017. ostvaren je promet od 2,97 milijarde evra i da je u 2019. ostvaren rekordan promet u prethodnoj deceniji, kao i to da je u 2020. godini za vreme trajanja vanrednog stanja na teritoriji Republike Srbije bio smanjen promet na tržištu nekretnina , ostvareni rezultat je odličan i može se uporediti sa trendom na najvećem tržištu nekretnina na svetu, tržištu u SAD koje je zabeležilo značajnu stopu rasta prometa u 2020. Najveće lokalno tržište nekretnina je bilo na teritoriji grada Beograda, na kojem je ostvareno preko 60% od ukupnog prometa u Srbiji. Stanovi su bili tip nekretnina koji se najviše prodavao.
Cene su zabeležile rast 6-8% u zavisnosti od tipa nekretnine. Prosečna cena stana u starogradnji na teritoriji Republike Srbije je bila 1.000 evra/m2, a stana u novogradnji 1.335 evra/m2. Prosečna površina stana u prometu u starogradnji je bila 53 m2, a stana u novogradnji 56 m2.
Sredstvima stambenog kredita je finansirano 33% kupovina nekretnina, a gotovinom 67%. Tržište nekretnina u Srbiji je pretežno investiciono tržište, naši građani i privreda ulažu u nekretnine zbog toga što je tržište hartija od vrednosti slabo razvijeno. Sa druge strane postoji duga tradicija ulaganja u nekretnine koja nije bila prekidana ni u vreme socijalizma, kada je Jugoslavija bila jedina socijalistička zemlja u kojoj je postojalo privatno vlasništvo na nekretninama.
Na povećanu tražnju na tržištu nekretnina je najviše uticala niska kamatna stopa na štednju i niske kamatne stope stambenih kredita. U toku prošle godine Srbija je imala najnižu prosečnu kamatnu stopu od 2,71% na stambene kredite u regionu Jugoistočne Evrope, u poređenju sa ostalim zemljama regiona u kojima se kretala između 3,1 i 3,6%. Ovo je posledica stabilnog deviznog kursa i niske stope inflacije, ali i reformimi sprovedenih u bankarskom sektoru. Mnoge zemlje u regionu (neke od njih su članice EU) nemaju kreditni biro za utvrđivanje boniteta stranaka koje apliciraju za kredit, što povećava kreditni rizik zemlje, a samim tim su veće i kamatne stope stambenih kredita.
Glavni generator tražnje na tržištu nekretnina u Srbiji su i dalje gotovinske transakcije, koje vrlo često intrigiraju ekonomske analitičare i novinare i navode ih na zaključak da je čudno „odakle toliki keš u Srbiji“i iznose sumnje u njegovo poreklo. U stvari, iznos gotovog novca koji se investira na tržištu nekretnina, odnosno onaj iznos koji na tržište nekretnina dođe sa štednje ili kao doznake naših građana iz inostranstva, uopšte nije veliki u odnosu na naš BDP. Bitno je to što novac nakon prodaje nekretnine bude reinvestiran na tržištu nekretnina, tj. prodavac jedne nekretnine nakon izvršenja transakcije postaje kupac druge nekretnine i tako se stvara kupoprodajni lanac, u kojem se novcem dobijenim od prodaje jedne nekretnine kupi i proda još tri do pet nekretnina „u lancu“.
Republika Srbija od 2002. primenjuje Zakon o sprečavanju pranja novca i finansiranju terorizma, čije odredbe su pooštravane u nekoliko izmena u poslednjih dvadeset godina, kojim je propisano da se sve novčane transakcije u iznosu većem od 10.000 evra, pa i one kojima se finansira kupovina nekretnina, moraju vršiti preko računa i da mora biti poznato poreklo novca. Obveznici ovog zakona su pored banaka, računovođa, advokata, javnih beležnika i mnogih drugih i posrednici u prometu i zakupu nepokretnosti.
Glavni generator tražnje na tržištu nekretnina u Srbiji su i dalje gotovinske transakcije