Čika Velja ostavlja zaveštanje deci sa smetnjama u razvoju
Velimir Kneževići diplomirani politiklog u penziji i kolekcionar štampanih izdanja „Blica”, godinama je sakupljao svetske i domaće naslove koji su se poklanjali uz „Blic” novine. Sva književna dela koja je sakupio, njih skoro 450, poklonio je deci sa smetnjama u razvoju koja pohađaju Osnovnu školu „Dragan Kovačević” u Beogradu.
KAO DUGOGODIŠNJI ČITALAC LISTA „BLIC“od prvih dana njegovog izlaženja, Velimir je godinama sakupljao i čuvao priloge koji su izlazili uz “Blic” novine, među kojima su, pre svega, izdanja “Blic biblioteke”, ali i druga, koja su mogla imati i širi, a ne samo informativni karakter.
- Nisam ni znao koliko knjiga tačno imam - mislio sam 150-200 naslova, ali kada sam počeo da ih pripremam za poklon, ispostavilo se da ih je preko 400. To je zaista jedna moćna zbirka - kaže ovaj Zemunac.
ZAVEŠTANJE DECI
Velimir Knežević kaže da je bio svestan velike vrednosti svoje zbirke i da je želeo da ona ode u prave ruke.
- Moja ćerka je profesor filozofije, ali u porodici nemamo dece kojoj bismo poklonili ove knjige. Odlučio sam da ih ponudim deci iz škole “Dragan Kovačević” sa kojom igram šah, kao i sa učenicima Osnovne škole “Dragan Hercog”, čija je misija školovanje bolesne dece u kućnim uslovima - kaže Velimir. U sredu je sačuvane priloge predao Osnovnoj školi “Dragan Kovačević” u Beogradu.
- Ovaj gest bi mogao biti lep primer i drugima, ali, pre svega, zasluženo priznanje samom “Blicu” koji je uvek bio više od novina. Moja ćerka je insistirala da vam javimo da ću pokloniti ove knjige, kaže ona “nas ti sve ove godine maltretiraš da vidimo šta je taj ‘Blic‘”, eto sada da se vidi lepo, pogledajte koji su to naslovi, to je za svačiju kuću - govori gospodin Knežević vadeći mnogobrojna štiva iz kutija u kojima ih je doneo.
ZAJEDNICA
Kako kaže, informacije se mogu dobiti na više mesta, ali ne mogu se svugde dobiti i književna dela uz njih.
- Da bacim sve ovo to bih doživljavao kao zločin, a kontakt koji imam sa ovom školom bio mi je logičan da njih prvo pitam. Odnos koji ova škola ima prema deci, a poznajem dosta škola, ali nigde nisam naišao na takav ambijent, da žive kao neka zajednica - kaže on.
Priča nam da je bio direktor Doma za odrasla invalidna lica, a sa osobama sa invalidetetom sticajem okolnosti imao je dodira još od svog detinjstva.
- Moj otac je bio učitelj u selu gde je isto bilo dece sa invaliditetom, rastao sam sa njima na neki način. Posle Doma bio sam predsednik Sportskog saveza osoba sa invaliditetom Beograda do februara ove godine - objašnjava nam.
PASIONIRANI ŠAHISTA
Pored knjiga, velika ljubav mu je i šah, čije časove već skoro četiri godine volonterski daje upravo deci iz škole “Dragan Kovačević”.
- Šah mi je hobi, nemam neki nivo znanja da decu usavršavam, ali ja sam tu da oni zavole šah - priča skromno Velimir.
Međutim, kako kaže Do
minika Sidorenko, psiholog u pomenutoj školi, deca koju je šahu obučavao gospodin Velimir su ostvarivala uspehe i na Paraolimpijadi u tom sportu.
- Deca koja su se uključila u šah su pre svega jako slabovida i deca sa hroničnim zdravstvenim problemima koja jako teško mogu da se uključe u druge sportske aktivnosti i ovo im dosta znači. Čika Velja im drži časove šaha jednom nedeljno, organizuje im turnire i letnje škole, a to deci dosta znači, jer mi nemamo rekreativne ekskurzije, pošto su oni zdravstveno rizični, a i problem su finansije zbog toga što roditelji uglavnom sav novac potroše na terapije, i ovo danas nam puno znači - kazala je Sidorenko.
Pored 450 književnih štiva, Velimir Knežević školi je poklonio i bajke na Cd-ovima, kao i enigmatike, mozgalice i bojalice, koje su takođe izlazile uz list “Blic”.
- Čika Velja doneo literaturu za sve da upotpunimo leto - zaključuje Dominika Sidorenko.
PORED 450 KNJIŽEVNIH ŠTIVA, VELIMIR JE ŠKOLI POKLONIO I BAJKE NA CD-OVIMA, KAO I ENIGMATIKE, MOZGALICE I BOJALICE, KOJE SU TAKOĐE IZLAZILE UZ LIST “BLIC”
tog takmičarskog duha, koji definitivno postoji, najvažnije je lepo međusobno druženje i propagiranje zdravog načina života. Kad možemo mi ovoliko da trčimo, onda mogu svi, naročito deca - rekla je takmičarka koja je branila sportsku čast plavuša.
Ideja o ovom nesvakidašnjem derbiju potekla je 2016. godine. U Gornjoj Gorevnici većina mališana trenira fudbal, pa su se mame odvažile da zaigraju protiv svoje dece. Vremenom prijavilo ih se toliko da su morale biti na neki način podeljene u timove i počele su da se takmiče između sebe.
- Rasporedili smo ih u dva tabora, crne mame i plave mame. Iz godine u godinu ovaj ženski derbi u našem selu postaje sve popularniji, pa je sve više prijavljenih dama. Sada imamo učesnice i iz okolnih sela, a stigle su i profesionalne fudbalerke. Sve se one privatno jako dobro druže, ali svoje prijateljstvo na ovom derbiju ostave iza igrališta, na terenu su ljute protivnice - izjavio je Ivan Glišić, predsednik FK Jedinstvo i inicijator ovog događaja.
Kakav derbi, takva je i nagrada – jedinstvena. Pobednice utakmice u selu kraj Čačka umesto pehara na kraju čeka metla, ali ne bilo kakva već zlatna na koju se upisuje ime pobedničke ekipe. Ove godine ona je otišla u ruke mama koje prilikom farbanja ne koriste blanš. Crnke su bile bolje.