Rizična, privlačna prostranstva
O telu mi znamo mnogo više nego o duši - kaže Ljudmila Ulicka u svojoj novoj knjizi “O telu duše”.
KAD NAS SE pojavila nedavno u izdanju “Arhipelaga” i prevodu Nede Nikolić Bobić, a reč je o zbirci pripovedaka koje su, između ostalog, izvanredan omaž svakovrsnim međuljudskim odnosima i literarno bravurozna vivisekcija čovekove unutrašnjosti, strepnji, nada, strahova, čežnji, snova…koji se, zapravo ispostavljaju stvarniji od najstvarnije stvarnosti.
Knjiga obuhvata dva ciklusa u kojima se odvija pripovedanje o ljubavi i sumnji, o životu i strahu, o prolaznosti i smrti, a najpre o prijateljstvu i, u okviru prijateljstva, o prijateljicama koje ispunjava
Žene su u glavnim ulogama u praktično svim pričama u ovoj knjizi. Junakinje Ljudmile Ulicke u prosvetljujućim iskustvima svog života svedoče o trenucima kada se život menja ili kada su suočene s prolaznošću
ju stranice ove knjige nesvakidašnjom energijom i iskustvom, vitalnošću i dobrotom. Na početku oba ciklusa, kao neka vrsta uvoda u tokove pripovedanja u njima, nalazi se po jedna narativna pesma u znaku strasnogi ispovednog sažimanja životnih iskustava. Ulicka piše o ljubavi i smrti, bolesti i čudu života, samoći i bliskosti… Žene su u glavnim ulogama u praktično svim pričama u ovoj knjizi. Junakinje Ljudmile Ulicke u prosvetljujućim iskustvima svog života svedoče o trenucima kada se život menja ili kada, suočene s prolaznošću, sabiraju i oživljavaju sve ono što im je doneo život. Iznjenog pera isijava strasna zainteresovanost za sudbinu sveta koji nam predstavlja.
Umesto predgovora prvom delu knjige, koji nosi naziv “Prijateljice”, je pesma “Meni ne trebaju druge”, svojevrsna oda (ženskom) prijateljstvu. A na prvoj stranici, nakon na početku citirane rečenice, veli:” Niko nije u stanju da nacrta atlas duše. Mi ponekаd uspevamo da ulovimo samo njenо pogranično prostranstvo. Tamo, na toj granici, u meri u kojoj smo joj se približili, nastaju takve vibracije, ukazuju se tako istančani detalji o kojima je gotovo nemoguće i govoriti na našem prelepom, ali ogranicenom jeziku. Rizičan, veoma opasan pristup. To prostranstvo privlači - i to što duže živi, utoliko snažnije... “