IVANA DR STAŠEVIĆ KARLIČIĆ
Naučili smo da živimo sa koronom
“Nema aspekata života koji nije, na neki način, izmenjen zbog pandemije. Ipak, danas sa sigurnošću možemo reći da je većina ljudi uspela da se adaptira na promene koje su nas zadesile.”
Ovo u intervjuu za „Blic nedelje“kaže direktorka Klinike za psihijatrijske bolesti “Dr Laza Lazarević” doc. dr sc. med. Ivana Stašević Karličić. Nacionalna linija za pružanje psihosocijalne pomoći u uslovima pandemije radi neprestano, a zaposleni u Klinici „Dr Laza Lazarević“od 16. marta prošle godine do danas primili su više od 15.000 poziva građana.
Doktorka Stašević Karličić kaže da su se razlozi poziva menjali u zavisnosti kako se menjala i situacija sa epidemijom, ali da je kod građana bio dominantan strah od zaražavanja, kao i strah da će zaraziti svoje ukućane.
- Inicijalno su prvenstveno tražene različite informacije o samom virusu, načinima prenošenja i zaštite, a potom saveti o načinima prevazilaženja straha, anksioznosti, uznemirenosti. Ljudi su se u tom periodu mahom žalili na osećanje zabrinutosti, povišene napetosti, neraspoloženja, teškoće u komunikaciji, ritmu spavanja, izmenama apetita. Danas je situacija umnogome drugačija i bolja, ljudi su se uglavnom adaptirali na brojne promene i ovaj servis koriste mahom osobe čiji bližnji su nažalost izgubili bitku sa virusom kao i osobe koje su i pre pandemije imali kontakt sa zdravstvenom službom zbog mentalnih smetnji - kaže dr Stašević Karličić.
Pre godinu dana strepeli smo od 700 novoobolelih u Srbiji. Danas, kada je ta brojka deset puta veća, čini se da smo oguglali?
- Kao što kažete oguglali smo, adaptirali smo se, habituirali. Verujem da osnovni razlog ovakvog odgovora leži pre svega u tome što smo upoznali virus, stekli rutinu u procesima zaštite i lečenja, imamo vakcine, poznajemo mnoge koji su se razboleli, bili čak hospitalno lečeni i uspešno se oporavili. Ovakva iskustva nas umiruju i omogućuju da na današnje podatke o broju novozarežnih reagujemo „mirno“. Naravno, ne smemo da zaboravimo ni one koji nisu uspeli da se naviknu, na one koji su i dalje u strahu, na one koji se plaše, na one koji rade u kovid bolnicama i čitavom zdravstvenom sistemu, na one koji se ovog časa bore za udah, kao i na one kojih više nema. Zbog svih njih i zbog nas samih moramo biti odgovorni, čuvati druge i sebe, poštovati epidemiološke mere i naravno vakcinisati se.
Kako je pandemija uticala na broj suicida i razmišljanja o istom?
Mladi se generalno lakše i brže adaptiraju na životne promene
- Ministarstvo zdravlja u saradnji sa Klinikom „Dr Laza Lazarević“otvorilo je prvu Nacionalnu SOS liniju za prevenciju samoubistva 16. februara 2019. godine. Do današnjeg dana imali smo gotovo 14.000 poziva iz cele Srbije. Uzimajući u obzir period pre i u toku pandemije, možemo reći da nije bilo povećanja broja poziva. Ono na šta smo posebno ponosni su podaci RZS koju pokazuju kontinuiran i stabilan pad broja samoubistava u poslednje tri godine. Verujemo da je rad SOS linije tome značajno
doprineo. Ipak, želimo i dalje da radimo na ovom problemu.
Kako su mladi podneli posledice pandemije?
- Adolescencija je sama po sebi za mnoge mlade ljude zahtevan i turbulentan razvojni period i može izazvati krize u funkcionisanju, koje se ogledaju u povišenoj napetosti, promenama u raspoloženju, buntovnom ponašanju, gubitku motivacije ili interesovanja. Sve ove promene se smatraju normalnim, dokle god značajno ili hronično ne kompromituju odnose sa vršnjacima ili porodicom. Međutim, sa druge strane, mladi se generalno lakše i brže adaptiraju na životne promene, posebno uz podršku vršnjačke grupe. Iako je bilo perioda kada su školske programe savladavali sami van učionica, a druženja sa vršnjacima bila redukovana, savremena tehnologija je u mnogome pomogla i nadoknadila propušteno.
Prvobitno se govorilo da su stariji najugroženiji, a sada sve više mladih završava u intenzivnoj nezi pa i sa fatalnim ishodom. U kojoj meri je takav opušteniji pristup prema njima da nisu rizična grupa imao kontraefekat?
- Neophodno je sačekati da se pandemija okonča da bismo mogli odgovorno, precizno i tačno da govorimo o brojevima ne samo fatalnih ishoda kako kažete, već svih ostalih posledica pandemije na društva uopšte. Ono što je sasvim sigurno, ono što odavno znamo jeste da su osobe starije od 65 godina rizična grupa i to je sasvim logično, s obzirom na to da starije životno doba nosi sa sobom veći procent obolevanja od hroničnih telesnih bolesti, te su komplikacije tokom lečenja kovida teže i očekivane.
Mladost nosi u sebi polet, ideju nedodirljivosti, jačine, snage, moći. Adolescencija jeste period kada se osećamo kao heroji kojima ništa, pa ni „tamo neki“virus neće moći da naškodi. Upravo iz takvog stava samih mladih proističe i njihovo neprihvatanje potencijalne opasnosti koja vodi ka kršenju mera i bagatelisanju procesa imunizacije. Ipak, kroz edukaciju mladih i ukazivanje na njihovu ulogu i odgovornost koju imaju za druge može doći do promene koja će odlučiti u ovom teškom periodu.
Šta u psihološkom smislu može da se učini u kampanji za vakcinaciju da se ljudi motivišu?
- Čini se kao da se društvo podelilo na dve grupe, vakcinisani protiv nevakcinisanih. I jedni i drugi sa izrazitim žarom brane svoje stavove, glasni su, pa mi se čini da su stvorili buku od koje se ne čuje ne tako mala grupa onih koji se nisu vakcinisali, ali ne zato što su jasnog stava i protivnici vakcinacije, već iz različitih razloga oklevaju da to učine, dvoume se, ambivalentni su. Verujem da je ne samo dostupnost vakcina, mogućnost izbora proizvođača vakcine već
Karatista i šef obezbeđenja u više beogradskih noćnih klubova i kafana ubijen je na sred ulice 27. marta, 30. januara 2017. godine u 10 do 7 ujutru, kada je kao i svakog prethodnog jutra trebalo da vozi dete u školu. Na svu sreću, kobnog dana Milošević je sišao sam ispred svoje zgrade kako bi zagrejao automobil.
Kada je primetio maskiranog muškarca Milošević se dao u beg, međutim ubica ga je jednim hicem upucao u nogu, a kada je ranjeni Milošević pao na tramvajske šine, pucač ga je overio sa neverovatnih šest hitaca, od čega je poslednji žrtvi ispalio ispod brade.
Nakon nekoliko dana od ubistva, objavljeno je da je zbog ovog ubistva uhapšen “huligan u kriminalnom usponu” Veljko Belivuk poznatiji kao Velja Nevolja. Na mestu ubistva i prikupljenim dokazima pronađeni su njegovi DNK tragovi što je policiji i tužilaštvu ukazivalo da je on direktni izvršilac. Tri meseca kasnije zbog ovog ubistva biva uhapšen i Vlastimirov kum, Marko Miljković, za kojeg je istraga ukazivala da je Belivuku pomogao u zločinu.
Međutim, preokret u ovom slučaju događa se već dva meseca kasnije, kada obojica umesto za ubistvo za koje su se prvobitno teretili, bivaju optuženi za pomaganje u ubistvu. Tada se dešava novi preokret, otkrića skandaloznih propusta policije koji nikome nisu bili jasni, a Belivuk i Miljković završavaju sa oslobađajućom presudom.
No, krenimo redom.
MOTIV
Belivuk i Miljković izašli su na slobodu zahvaljujući lošoj istrazi. Postoji sumnja da je Dijana Hrkalović uticala na dokaze, a o tome je govorio i predsednik Srbije Aleksandar Vučić. On je rekao da je “uhapšena zbog uklanjanja dokaza vezanih za ubistvo Vlastimira Miloševića”.
- Reč je o dokazima koje poseduju nadležni državni organi, a vezano za ubistvo gospodina Miloševića. Posle toga pretpostavljan da je menjan DNK, a da su neki ljudi oslobađani umesto da budu osuđeni. Pretpostavljam da je to jedan od razloga - rekao je Aleksandar Vučić.
On je krajem jula pojasnio da je Milošević ubijen samo zato što je stajao na put Velji Nevolji da zaposedne splavove.
- Smetao im je da unose drogu na splavove. Neke od njih je pretukao jer je bio fizički jači. Inače je bio kum Marka Miljkovića koji se čak i hvalio da je kralj jer je ubio dva svoja kuma - rekao je Vučić.
Suđenje u ovom slučaju ukazalo je da je Milošević bio u sukobu sa “Janjičarima” tri godine pre ubistva kada je ovom navijačkom grupom upravljao Aleksandar Stanković, poznatiji kao Sale Mutavi.
Kako su svedoci na suđenju Belivuku i Miljkovoću za ubistvo Miloševića ispričali, Vlastimir je pretuklo obezbeđenje “Fristajlera” koji je on nekada obezbeđivao. Supruga ubijenog, na suđenju je rekla da u batinanju velikog udela imao Sale Mutavi - najbolji prijatelj Velje Nevolje koji je ubijen 2016. godine. Takođe,
kao mogući motiv ubistva Vlastimira pominjao se i sukob sa Markom Miljkovićem, sa kojim je prekinuo kontakt iako su bili kumovi, jer je Milošević otkrio da ga Miljković potkrada i sarađuje sa Saletom Mutavim i njegovom ekipom.
DNK
Optužnica za ubistvo Vlastimira Miloševića otkrila je da je ovaj zločin isplaniran do detalja. Kako se u njoj navodilo, Miljko
DNK TRAG VELJE NEVOLJE PRONAĐEN JE NA MESTU UBISTVA MILOŠEVIĆA