Blic

Mali isečci iz svakodnevi­ce

Nemamo šta da krijemo, a kada se odlučite da budete iskreni, otvara se pred vama jedno zaista široko polje tema sa kojima drugi ljudi mogu da se identifiku­ju, ističu članovi benda “Nemi pesnik”.

- Neven Džodan

NOVOSADSKI BEND “NEMI pesnik” nastao je pre tri godine i vrlo brzo je privukao pažnju publike i to uglavnom zahvaljuju­ći radiju koji je usred pandemije puštao i njihove pesme. Za relativno kratko vreme singlovi „Minimalac“, „Matematika“i „Koliko si luda“su okarakteri­sani kao pravo osveženje na domaćoj sceni. Ubrzo su snimili i debitantsk­i album, “Slobodna volja” (Mascom Records) koji će beogradska publika imati priliku da uživo čuje 28. oktobra u zemunskom klubu Fest, a to je bio i povod da razgovaram­o sa članovima ovog benda.

- Beogradska publika možda jedina u Srbiji ne pati od nedostatka lokalne scene, pa je svirka pred njima veliki ispit za svaki bend iz „unutrašnjo­sti“. Beograđane je teško impresioni­rati, ali mislimo da će se mnogi iznenaditi našim zvukom kada nas prvi put čuju uživo. Produkcija našeg prvog albuma je mnogo nežnija nego mi kad smo na sceni, a taj šok-efekat je nešto što ljudi na svakoj svirci ističu kao sjajnu stvar. Imamo nekoliko hitova koje ljudi koji slušaju radio već sigurno znaju – a između pank-rok „Minimalca“i klasičnog pop-roka pesme „Slučajno“sviraćemo i dvadesetak pesama koje spajaju sve rok žanrove koje slušamo i volimo. A biće i „Koliko si luda“, naravno!

Publika za vas kaže da ste pravo osveženje na sce ni. Kako vi to objašnjava te? Da li to više govori o vama ili o sceni?

- Mi smo pristupili ovom bendu sa željom da obogatimo scenu vrstom muzike koja se kod nas uopšte ne svira, iako je u isto vreme je prilično slušana. Pop-rok u Srbiji je prestao da se svira onda kada je rok izašao iz naše mejnstrim kulture i kada ga je zamenio rep. Bendovi poput ranog “Maroon 5” ili “The Killers” su i u 21. veku na svetskom nivou nastavili da stvaraju sjajnu rok muziku, dok je kod nas gitara otišla u andergraun­d i postala ekskluzivn­o namenjena alternativ­i. Zato smo mi pomislili – hajde da budemo alternativ­a toj alternativ­i i pružimo ljudima koji to vole malo novog mejnstrim roka.

Počeli ste kao i mnogi, kao bend koji je svirao obrade. Kako ste počeli da stvarate autorske pe sme i koja je prva pesma koju ste napravili?

- Okupili smo se oko zajedničko­g ukusa za muziku, ali sve je to u početku bio čisti hobi, način da se dva puta nedeljno izađe iz svakodnevi­ce. Vremenom smo shvatili da imamo živaca i želje da gurnemo ovu priču na viši nivo, pa smo odlučili da prestanemo sa obradama i počnemo sami da pišemo i komponujem­o. Od pesama koje su trenutno dostupne ljudima na internetu, mislim da je prva nastala „Radna subota“, ali teško je reći jer smo, čim smo ušli u taj fazon, odjednom napravili mnogo pesama, koristeći materijal koji je nastajao tokom naših dotadašnji­h života.

Interesant­na priča je da je jedan član benda (gita rista) bio profesor engle skog i razredni starešina sadašnjem pevaču Mila nu. Kako ste se vas dvoji ca našli u istom bendu?

- Nakon što sam napustio posao profesora engleskog u gimnaziji, ostao sam u kontaktu sa nekoliko đaka koji su tada već bili pošli na fakultet. Milan je bio jedan od tih đaka i oduvek je voleo da sa ljudima deli dobru muziku. Desilo se tako da mi je jednom preporučio da poslušam pesmu „My Mistakes Were Made For You“, grupe The Last Shadow Puppets, koja mi se toliko svidela da sam na sledećoj probi predložio tadašnjim članovima benda da je obradimo. Obrada je zvučala odlično, pa sam jednog dana pozvao Milana da dođe na probu i posluša je. Milan je tako postao redovan posetilac naših proba, a kada je došlo vreme za autorsku muziku, njegov glas se nametnuo kao odličan i originalan dodatak celoj priči.

Tematika vaših pesama je uglavnom neko proživlje no iskustvo, realne situa cije. Da li je iskrenost tih priča to što publika pre poznaje?

- Nadamo se. Zapravo, pesmama pristupamo tako da se nikada ne pravimo da smo nešto što nismo. Niko od nas nije neki superkul mega rok star koji ide kroz život dignutog nosa. Prema tome – nemamo šta da krijemo, a kada se odlučite da budete iskreni, otvara se pred vama jedno zaista široko polje tema sa kojima drugi ljudi mogu da se identifiku­ju.

Iako preovlađuj­u ljubav ne teme, u pesmama provučete i neku socijal nu nijansu tipa “Dvade set pet hiljada i život po staje kliše/ Dosta da nisi gladan, premalo za išta više”. Koliko je bitno da umetnost ipak bude i an gažovna?

- Ne bih rekao da „preovlađuj­u“ljubavne teme, mada je ljubav odličan izvor upravo onih iskrenih tema iz prethodnog pitanja. Trudimo se da pesme pevaju o životu, da budu mali isečci iz svakodnevi­ce. Zbog toga je i taj socijalni aspekat čest gost u našim stihovima. Važno je da umetnost bude angažovana, jer umetnici imaju glas koji se čuje, pa bi bili sebični ako ga ne bi podelili sa onima koji su prinuđeni da ćute. Ipak, angažovanj­e po svaku cenu je kontraprod­uktivno i može od vas načiniti klovna. Mi smo se odlučili za suptilan pristup na početku. Kako nas ljudi budu ozbiljnije shvatali, tako ćemo i mi postajati konkretnij­i.

Vi ste i pre objavljiva­nja prvog albuma imali hit godine na Radiju 202, svi rali na velikim festivali ma počev od Egzita… Čini se da ste se pojavili izne nada, a kako je vama to delovalo? Kada ste ose tili prve znake popular nosti?

- Imali smo tu nezgodnu okolnost da nam se kovid svojom „popularnoš­ću“umešao u planove u najgore vreme – baš kada smo krenuli u promociju prvih pesama. Tako smo došli u situaciju da Hit godine 202 dočekamo u zatvorenoj zemlji u kojoj svirke nisu postojale. Ipak, bili smo strpljivi jer smo znali da ćemo pre ili kasnije imati priliku da se dokažemo. Egzit je bio prva velika prilika i odmah smo je iskoristil­i. Prvi znaci popularnos­ti su došli u vidu prepoznava­nja po novosadski­m klubovima i ulicama. Nećemo se praviti da nam je to učinilo život lošijim.

Nedavno je izašao vaš debi album “Slobodna volja“(Mascom). Radi te li na novim pesma ma? Imate li ideju u ko jem pravcu će ići sledeći album?

- Na novim pesmama radimo otkako smo izašli iz studija i snimili poslednju pesmu sa „Slobodne volje“. Nakupilo se već prilično materijala, a plan za drugi album je da se izoštri slika koju smo naslikali prvim. Još je rano reći kako će to izgledati kao celina, ali jedno je sigurno – ulog se mora podići.

Umetnici imaju glas koji se čuje, pa bi bili sebični ako ga ne bi podelili sa onima koji su prinuđeni da ćute, kažu članovi sastava “Nemi pesnik”

 ?? ?? Pop rok u Srbiji je prestao da se svira onda kada je rok izašao iz naše mejnstrim kulture i kada ga je zamenio rep. Bendovi poput ranog “Maroon 5” ili “The Killers” su i u 21. veku na svetskom nivou nastavili da stvaraju sjajnu rok muziku, dok je kod nas gitara otišla u andergraun­d i postala ekskluzivn­o namenjena alternativ­i
Pop rok u Srbiji je prestao da se svira onda kada je rok izašao iz naše mejnstrim kulture i kada ga je zamenio rep. Bendovi poput ranog “Maroon 5” ili “The Killers” su i u 21. veku na svetskom nivou nastavili da stvaraju sjajnu rok muziku, dok je kod nas gitara otišla u andergraun­d i postala ekskluzivn­o namenjena alternativ­i

Newspapers in Serbian

Newspapers from Serbia