„GOSPOĐICA JULIJA“
Premijera predstave „Gospođica Julija“A. Strindberga u režiji Harisa Pašovića je 29. oktobra u „Madlenijanumu“. Uloge tumače Sara Dirnbek, Strahinja Blažić, Mina Pavlica, Katarina Bradonjić, Nikola Knežević, Jovan Veljković, Filip Stankovski, Sofija Kovačević, Ksenija Repić. Scenografiju potpisuje Aleksandar Denić, kostimografiju Irma Saje i Vanja Ciraj Džuda, a muziku Marko Grubić.
- Strindberg piše komad o klasnim razlikama i komplikovanim muško-ženskim odnosima i to je nama šokantno blisko. Jedna mlada bogatašica, koja ničim drugim nije zaslužila svoje ogromno bogatstvo, osim svojim rođenjem, zaljubljuje se u svog slugu koji je mnogo sposobniji od nje, ali je rođen siromašan. Ja sam odlučio da tome dam naš kontekst i pitao sam ko je posluga danas u EU. To su desetine hiljada mladih ljudi najčešće iz Srbije, Bosne i Makedonije, koji često neprijavljeni rade teške fizičke poslove. Oni su morali otići
rad u javnom sektoru i politici, mogućnost razvoda i podjele imovine i mnoge druge ključne stvari za slobodu žena, i konačno za stvaranje jednog civilizovanog društva. Nakon ratova devedesetih došlo je do de-emancipacije. „Gospođica Julija“ne tretira žensko pitanje ideološki, nego ljudski. To je komad koji detabuizira žensku seksualnost. U moj verziji, budući da je Julija punačka, i ne odgovora stereotipu, mi postavljamo i problem odnosa prema ženskom tijelu. Istovremeno, mi posmatramo lik realistički i analiziramo i njenu destruktivnu stranu koja konačno dovodi do njenog samouništenja.
Vaša predstava je i velika podrška multikulturalnosti. Niste li u jednom intervjuu rekli da su je (rođeni i odrasli u Jugoslaviji) podrazumevali, bila je suštinski deo života do te mere da čak nije postojala reč za to?
- Istina, riječ multikulturalnost nije postojala u našim jezicima. Kultura je po definiciji multikulturna. Mi smo takvu kulturu živjeli, to je mene odredilo kao čovjeka i kao umjetnika. Ja nemam namjeru da se odričem nijednog dijela tog svog kluturnog naslijeđa.
Ako se osvrnemo na ovih tridesetak godina unazad (bili ste na čelu MESS-A, inicirali Sarajevski filmski festival, radili po regionu i u Evropi, bavili se pedagogijom...) koje vam je ključno osećanje, utisak?
- Sretan sam što sam umjetnik. Umjetnost je moj identitet i moj dom. Obožavam talenat i rad i najbolje se osjećam kad kreiram zajedno sa drugim umjetnicima. To je moja sloboda.
n