Podsećanje na istorijske primere oholosti
Na upravo završenom Beogradskom džez festivalu predstavio se izvrsni italijanskoamerički sekstet „Ghost Horse” koji predstavlja prirodnu evoluciju sastava „Hobby Horse”, koji je domaća publika imala ranije priliku da čuje.
DOK ZVUČNA PALETA benda „Hobby Horse” uključuje čudnu mešavinu elektronike, glasova i akustičnih instrumenata, “Ghost Horse” je nešto organizovaniji, ritualniji, sa horskim elementima koji ovoj muzici daju organski osećaj, taj masivan zvuk čini se kao da dolazi iz zemlje, šuma, planina... Povodom gostovanja u Beogradu razgovarali smo sa osnivačem oba sastava Denom Kinzelmanom, pa na početku da razjasnimo kada “Hobby Horse” postaje “Ghost Horse”.
- Pa, “Hobby Horse” i dalje postoji – dva benda rade paralelno, svaki sa svojim repertoarom, mada ponekad uspemo da kombinujemo stvari tako da čak i turneje delimo. “Ghost Horse” je osnovan na poziv Novara džez festivala u severnoj Italiji. Organizatori festivala su bili zainteresovani za saradnju sa nama i dogovorili smo se da pokušamo da napravimo “nadgradnju” sastava “Hobby Horse”. Oduvek je naša ambicija bila da stvorimo široku paletu zvukova, a naši pokušaji da pomerimo granice u ovom smislu doveli su do zanimljivih otkrića (često rođenih iz neuspeha). Tako je istinski orkestarski zvuk ostao iznad naših mogućnosti kao trio, a zahvaljujući ovoj produkciji, konačno smo imali pristup nečemu poput orkestra. Izabrali smo tri naša omiljena muzičara u Italiji, za koje smatramo da će se povezati sa nama i pomoći nam da razvijemo našu muzičku viziju. Bend je stvoren u jednonedeljnoj rezidenciji u Novari 2017.
Na omotu vašeg albuma „Trojan” je čuveni Bik Koji Sedi. Koja je poruka albuma i naziva pesama?
- Naslovna slika je kolaž koji je napravio naš dugogodišnji saradnik i umetnik Evan Ros Marfi. Zasnovan je na fotografiji Bika Koji Sedi čije je lice maskirano licem Lejdi Liberti, poznatije kao Kip slobode. Bika Koji Sedi ubila je policija tokom pokušaja da ga uhapsi. Vladini zvaničnici su strahovali da će se pridružiti religioznom pokretu među Indijancima “Ghost dance” koji se nadaju da će okončati ekspanziju SAD na zapad i vratiti mir. U muzičkom zapisu nema direktne poruke, ali svi nazivi pesama se na manje-više eksplicitan način odnose na posledice kolonijalizma i ekspanzionizma. “Il Bisonte” je bizon, životinja koja je skoro izumrla pošto je američka vlada proširila naselje belaca na američkom zapadu, stvarajući ekološku krizu dok je istisnula i uništila način života miliona Indijanaca u ravnici. “Killing the Sword” je vikinška tradicija u kojoj bi mač ratnika bio uništen i sahranjen sa njim nakon njegove smrti. “Hidraulic Empire” je imperija u kojoj društvo kontroliše elita sa ekskluzivnom monopolom nad ključnim resursom (voda, u najklasičnijem slučaju, ali u eri kovida, nije teško smisliti i druge primere). Ostavićemo znatiželjne čitaoce da sami istražuju preostale naslove. Čini mi se se da je važno da razmislimo o ovim istorijskim primerima oholosti i pokušamo da naučimo nešto iz toga. Čini se da kao ljudi imamo neodoljivu potrebu da akumuliramo moć i imovinu, ali ti vidovi akumulacije uvek imaju posledice. Možda ako naučimo da budemo pažljivi prema globalnom uticaju naših postupaka, možemo da donesemo inteligentnije i održivije odluke za celokupno društvo.
Kako biste opisali savremenu andergraund džez scenu? Na koje izvođače treba obratiti pažnju?
- Nismo možda najbolji ljudi za savetovanje o savremenoj džez sceni, koja je neverovatno ogromna, bogata i raznolika. Unutar Italije postoji veoma aktivan andergraund, posebno među mlađim muzičarima. Diskografske kuće kao što su Auand, Aut, Hora Records i druge dokumentuju šta se dešava među muzičarima u njihovim dvadesetim i tridesetim godinama, i to se čini veoma vitalnim.
Italijanska scena je fokusirana više na bendove nego projekte sa vođama bendova. Neki od naših favorita su “She’s Analog”, “O Jana’”, Roberto Ottaviano Eternal Love i AKA (ali ima još mnogo toga za otkriti - recimo potražite Piero Bittolo Bon, Simone Graziano, Gianluca Petrella). Pored ovih bendova, mnogi od nas u sekstetu sviraju u raznim drugim projektima, kao što su neverovatni trio Filipa Vinjata, bendovi “Don Karate” i “Seacup” Stefana Tamborina i trio “Arch” Džoa Remera.
Policija je 22.oktobra uhapsila braću A.M. i K.M., poznate pod nadimkom Jojke, koje je Džonić imenovao kao saučesnike. On je ispričao da su ga braća, koja su ranije bili poznati u tom kraju kao deo kriminalnog miljea, navodno ucenila i prisilila da im pomogne da zaustave auto Đokića te da je jedan od njih navodno ubio Gorana, Gordanu i Lidiju. Braća su na početku istrage bila na poligrafu i ništa ih nije povezivalo sa zločinom. Pošto su u međuvremenu otišli u inostranstvo gde žive, na poziv policije vratili su se u Srbiju kada su uhapšeni. Osim Džonićeve optužbe, prema dostupnim informacijama ništa ih ne povezuje sa zločinom, ali policija i dalje proverava sve činjenice. Sledećg dana, 23.oktobra Uhapšena su Idvojica Džonićevih sinova Stefan koji radi u Vojsci Srbiji I Milan koji je vatrogasac, zbog sumnje da su saučesnici u zločinu. Džonić je nakon hapšenja doveo i svoje sinove u vezu sa ubistvom kada je na pitanje da li sposobni da počine ubistvo bez problema odgovorio “možda i jesu”. Kasnije je promenio iskaz i rekao da sinovi nemaju veze te da iza zločina stoje navodno samo braća Jojke. Oba Džonićeva sina imaju alibi za noć ubistva jer je jedan, koji je vojnik, bio na poslu u Kopnenoj zoni bezbednosti a drugi na radnom mestu vatrogasca, ali su uhapšeni da bi se proverilo da li imaju ikakve veze sa zločinom. I njima je kao i Džoniću i Jojkama određen je pritvor do 30 dana. n