DOKLE ĆEMO VELIČATI OSUĐENE ZARATNE ZLOČINE?
Osuđeni ratni zločinac Ratko Mladić dobio je još jedan u nizu murala, i to u centru Beograda, na Slaviji, zbog čega se nakon sličnog veličanja Radovana Karadžića, Vladimira Lazarevića, Nebojše Pavkovića postavlja pitanja dokle ćemo slaviti haške osuđenike kao heroje? I zašto to radimo?
Od završetka ratova u bivšoj Jugoslaviji prošlo je više od četvrt veka, a mi se i dalje vraćamo u zlosrećne devedesete kada smo živeli u bedi, jadu i očaju pošto smo se zakrvili, najpre, sa svima oko nas, a onda i sa gotovo celim svetom. Čak i na dan kada je Beograd domaćin inicijative „Otvoreni Balkan“u kojoj se propagiraju, pre svega, otvorene granice i regionalna ekonomska i svaka druga saradnja, i dalje postoje snage koje nas vraćaju na staru, nikad rašćišćenu priču ko su pravi, a ko lažni heroji, čije su ratne žrtve veće, ko je pobednik, a ko gubitnik ratova devedestih...
MURALI OSUĐENIKA
Tako svako malo širom Srbije imamo murale haških osuđenika Ratka Mladića i Radovana Karadžića, promovisanje lika i dela lidera radikala Vojislava Šešelja, zatim Nebojše Pavkovića, bivšeg načelnika Generalštaba Vojske Jugoslavije i Vladimira Lazarevića, bivšeg generala Vojske Jugoslavije koji su, takođe, osuđeni u Hagu.
Letos je osvanuo mural Mladića na zgradi u Ulici Alekse Nenadovića na Slaviji zbog čega su stanari tražili od nadležnih da uklone tu zidnu fotografiju. Međutim, kako nadležni nisu reagovali građani su se samorganizovali i zakazali brisanje murala Mladiću za sledeći utorak u 16 sati.
Slično uzdizanje poslednjih meseci prolazi i osuđivani ratni zločinac na čelu srpske paravojne jedinice „Knindže“koji se u tom veličanju toliko pogubio da je pokrenuo peticiju za oslobađanje ni manje ni više nego Zvezdana Jovanovića, osuđenog ubice premijera Srbije Zorana Đinđića?!
Osuđeni koji su na slobodi jer su izdržali kaznu redovni su gosti mnogobrojnih televizija, objavljuju intervjuee u novinama...
Logično da se posle svega, zapitamo kuda nas veličanje ljudi osuđenih za ratne zločine vodi, osim u već viđene podele i u regionu i u zemlji koje kao po pravili završavaju u krvi, bedi i nemaštini?
RECIDIVI RATA
Sociolog Ratko Božović ističe za „Blic“da je glavni problem što još nismo raskrstili sa recidivima rata.
- Mi nismo raščistili sa prošlošću. Nismo se kritički odredili prema ratnoj prošlosti. Nemamo mirnodopski i tolerantan jezik. Jezik iz vremena rata preneo se na sadašnjost. Imaginacija nam je preprepreka između onoga što je bilo i što tražimo da bude. Trpimo zbog polovično prezentovane istine – ocenjuje Božović.
Kako kaže, sve nam se ovo događa zbog neočišđenih „Augijevih štala“koje odišu
Nismo raščistili sa prošlošću. Nismo se kritički odredili prema ratnoj prošlosti. Nemamo mirnodopski i tolerantan jezik. RATKO BOŽOVIĆ SOCIOLOG
Ne bih se složio da Srbija veliča osuđene ratne zločince, već jedan deo Srbije, odnosno pojedine grupe. I to ćemo imati doveka. VLADIMIR VULETIĆ SOCIOLOG
S jedne strane, glumimo da idemo u Evropu, a s druge imamo veličanje ratnih zločinaca. ŽARKO TREBJEŠANIN PSIHOLOG