Nacija, žanr
Dragan Jovićević: “Nacija, žanr”, Filmski centar Srbije, Beograd, 2021. Kadgod naiđemo na pominjanja reči “žanr” u naslovu nekog teksta - štrecnemo se. Šta li NAS, ljubitelje fantastike, uključujući i naučnu kao i horore ako su smisleni (većina su budalaštine), ali i detektivskih, kriminalističkih ili ljubavnih romana (na primer, Tolstojeve “Ane Karenjine”) čeka?! Nisam slučajno pomenuo “Anu Karenjinu”, jer je nekoliko puta filmovana, samo što u najavama ili osvrtima - bilo na roman, bilo na film - malo ko pominje njihov žanr: ljubavni roman/film! Dr Jovićević, koji je titulu stekao radom “Žanrovska istorizacija i teorijsko-žanrovska problematizacija: srpski film 1999. do 2009. godine”, širokog polja interesovanja, ipak je prvenstveno ekspert za film. Štaviše, ne brinući mnogo za eventualno omalovažavanje tobože ozbiljnih kolega, od početka se otvoreno bavi žanrom, objavljujući fenomenalne knjige trajne vrednosti, naročito o hororu, ali i (N)F. I u njegovim “Krugovima i kletvama”, tj. “kratkom vodiču kroz japanski i j-horor”, i u “Izgubljenim svetovima srpskog filma fantastike”, kapitalnom delu napisanom sa Jovanom Ristićem (Blic” br. 5094 i 6578), razmatra žanrovske i kulturološke matrice, poreklo i nastanak žanra, tehno-horor, granice žanra... Ovde sugeriše da je problem u tome što je film svoje naratološke i klasifikacione obrasce “prepisao” od pozorišta i književnosti, u kojima je pojam žanra jasniji nego u “sedmoj umetnosti”. Potom vrši mapiranje žanrova novog srpskog filma, polazeći nekada od opštih razmatranja o žanru ilustrovanih detaljnim osvrtima na pojedinačne naslove, a nekada idući od pojedinačnog (prikazi konkretnih naslova) ka uopštavanjima. Vremenski raspon je navodno ograničen nevoljnim osamostaljenjem Srbije 2008. godine, ali se tu srećemo i sa često pominjanim “Šejtanovim ratnikom” iz 2006. Relativno je lako konstatovati npr. žanr “sportski film” (“Montevideo, Bog te video”, “Jesen samuraja”...), ali sa NF filmom kao žanrom, kojem autor očigledno nije naklonjen, ide malo teže. Prvi srpski dugometražni igrani Nf-film čija radnja se odigrava u svemiru Lazara Bodrože iz 2018. jedva je dotaknut, i to u negativnom kontekstu na str 272, dok prvi dugometražni animirani Nf-film “Tehnotajz, Edit i ja” nije ni spomenut (greh mi na dušu ako sam preskočio!), kao ni njegov autor Aleksa Gajić, koga čak poimenično nema navedenog ni u Indeksu imena na kraju. Iako zna da prozove srpske producente koji “smatraju da horor i fantastika u Srbiji ne prolaze i da se takav film ne može isplatiti” (str. 186), pisac ove dragocene knjige implicitno prihvata njihovu logiku u pogledu srpskog Nf-filma. U svakom slučaju, šteta što na kraju ove moćne knjige nema rezimea, od stranice ili dve, bar na engleskom jeziku.