PANDEMIJA ĆE PROĆI, FILM ĆE OSTATI
Premijera filma „Deset u pola“Danisa Tanovića
Trudio sam se da Danisa nagovorim da snimamo bez maski, kao da nije pandemija, kaže poznati glumac Branko Đurić.
Novi film oskarovca Danisa Tanovića „Deset u pola“imao je sinoć srpsku premijeru u okviru 27. Festivala autorskog filma (FAF), a pre toga predstavnicima medija obratili su se glumci i glumice , Branko Đurić, Izudin Bajrović, Helena Vuković, Kerim Čutuna i Anja Matković, kao i koscenarista Nikola Kuprešanin.
Izudin Bajrović, jedan od dvojice glavnih glumaca u filmu, osvrnuo se na iskustvo snimanja filma u vreme pandemije
- Dosta sam radio otkad je počela korona, ali ovo je prvi film gde se i radnja filma dešava tokom pandemije, tako da smo imali slobodu ko god je hteo mogao je da radi sa maskom, čak i tamo gde po scenariju nije bilo nužno da se nosi. Naravno da uvek postoji neki strah da ćemo jedni druge zaraziti, ali imali smo sreću da za tih nešto manje od mesec dana koliko smo radili film, ostanemo pošteđeni.
Glavni glumac Branko Đurić je o snimanju filma u ovim pandemijskom okolnostima rekao: „Trudio sam se da Danisa nagovorim da snimamo bez maski kao da nije pandemija, jer mislim da će pandemija proći, a film će ostati. Ali shvatam da je u redu da se, na neki način, da znak da smo snimali u to vreme“.
Helena Vuković, u filmu tumači ulogu Lane, ćerke jednog od dvojice ćevabždija.
- Bilo je predivno. Mislim da je to nešto o čemu sanja svaki mladi glumac – da bude u filmu Danisa Tanovića, i da ima pored sebe partnere kao što su Izudin Bajrović i Branko Đurić. Ovo je moj prvi dugometražni film i odličan start. Mislila sam da ću imati tremu dok nisam upoznala Danisa, a onda kad smo krenuli u zajedničku saradnju apsolutno nije bilo potrebe za tremom. Bilo je jako inspirativno raditi s njim, dosta sam učila i bio
mi je podrška.
O svom iskustvu govorla je i hrvatska glumica Anja Matković koja u filmu tumači “food vlogerku” iz Zagreba.
- Bila sam srećna što sam u Sarajevu i što svaki dan jedem ćevape. Nisam se stigla baviti pandemijom. Uslovi su bili malo drugačiji, ali čovek se prilagodi svemu. Bilo mi je zanimljivo snimanje i verovatno bi bilo slično da nije bilo pandemije - istakla je ona.
Nikola Kuprešanin je opisao svoju saradnju sa Danisom Tanovićem tokom zajedničkog pisanja scenarija
- Proces rada sa Danisom je odličan jer tu, kada je pisanje u pitanju, nema nikakvog ega. Jako dobro smo sarađivali, jedno drugome smo prepisivali i ispisivali scene iznova i to je bio najljepši proces jer nije bilo sudara, sukoba i svađa. Mislim da tu jako puno govori i njegovo iskustvo.
Radnja filma događa se u Sarajevu, u maju ove godine. Baščaršija pokušava da se oporavi od duge i teške pandemijske godine. Pandemija još traje, ali ipak – dolazi leto, postoji nada da bi se stvari mogle, barem nakratko, popraviti. Kada jedno jutro u Enesovu ćevabdžinicu uđe Zagrepčanka koja kaže da je došla da pojede ”najbolje ćevape u Sarajevu”, on je pošalje kod Ize, da bi tako i on tradicionalno mogao nakon prve uslužene mušterije priuštiti sebi zadovoljstvo prve jutarnje kafe. Ovaj sasvim bezazlen, prijateljski gest, izaziva potpuni raspad komšijskog, poslovnog i privatnog života, ne samo Enesovog i Izinog, već i celog grada. Gde se jedu najbolji ćevapi u Sarajevu? ■
Radnja filma dešava tokom pandemije, tako da smo imali slobodu - ko god je hteo mogao je da radi sa maskom, čak i tamo gde po scenariju nije bilo nužno da se nosi, kaže Izudin Bajrović