IZMEĐU INTIME I POLITIČKOG OTPORA
Ovaj film je nastao kao zgusnuto i višeslojno kinematografsko iskustvo koje je trajalo više od 12 godina, kaže rediteljka Dijana el Žeiroudi. Film “Republika tišina“na 15. Beldoksu
Uokviru Međunarodnog takmičarskog programa 15. Beldoksa premijerno će biti prikazan film “Republika tišina“Dijane el Žeiroudi, koji će publika moći da pogleda 13. maja u 19 časova u Dvorani kulturnog centra. Rediteljka i scenaristkinja iz Sirije, poznata po svom filmu “Lutke: Žena iz Damaska” (2007), u svojim ostvarenjima obuhvata društveno-političke tenzije i kontradikcije.
“Republika tišina” donosi svedočenje o tragediji epskih razmera koju prati stalno rastući mozaik krhkih, duboko utisnutih trenutaka iz života same Diane, počevši od sećanja sedmogodišnje devojčice kojoj otac daje kameru, pa sve do današnjih dana.
- Ovo je drugačiji film za drugačije ljude. Neki ljudi mi kažu da je ovo film o ljubavi, između ljubavnika, porodice i prijatelja, kao i o ljubavi pojedinca prema svojoj zemlji. Neki film shvataju kao svedočanstvo političkog otpora, dok drugi to vide kao priču o egzilu i životnom putovanju, ali i kao snažan ženski pogled i narativ. To sigurno nije film koji je “o nečemu“, već film koji je nastao kao zgusnuto i višeslojno kinematografsko iskustvo koje je trajalo više od 12 godina. Tokom tih godina snimljeno je mnogo materijala i iako se film može opisati kao veliki i dug, naravno da je krajnji rezultat samo delić celokupnog snimljenog materijala – priča za „Blic“Diana el Žeiroudi.
Sirijski sukob je predstavljen iz ugla aktivista u egzilu. Da li je bilo teško naći ljude koji su otvoreno pričali o svemu?
- “Republika tišina” je nekonvencionalan film i zasnovan je na veoma ličnom narativu. U tom smislu, to je moje gledište i kao režisera i kao filmskog junaka, koji je i ispred kamere i istovremeno iza nje. Pošto sam ja glavni nosilac naracije, svi likovi u filmu su usko povezani sa mnom. Svako i sve je duboko poremećeno u iskustvu sirijskog naroda tokom poslednjih godina u Siriji i u Evropi. Poverenje koje mi ukazuju u stvaranju filma pretočeno je u film za publiku.
Nadate li se da će vaš film u nekoj meri uticati na svest pojedinca?
- Kao filmski stvaralac i pripovedač, snimam filmove jer jednostavno ne bih mogla da ih ne radim. Dok snimam film, veoma mi je važno da može da prenese publici neki nivo smislenosti, iskustva i putovanja. U tom smislu, za mene je vrlo zahtevno i naporno da snimim jedan film, jer je često duboko emotivno i intelektualno povezan sa mnom. Da li želim da se moj film proširi na svest pojedinaca? Naravno, ali i da se proširi na njihovo iskustvo i emocionalost kako bi mogli da pronađu lek, snagu i novinu.
Kakve ste komentare čuli od onih koji su gledali film?
- Većina komentara koje dobijam su skrušeni i dirljivi, ljudi su ganuti iskustvom filma i emotivni su posle projekcije. Ima puno zagrljaja i toplih osmeha koji su za mene veoma osnažujući i dragoceni. Ljudi su zainteresovani da saznaju više o tome kako je bilo napraviti balans između intime i velikih političkih događaja, kao i o dugotrajnom angažmanu i radu na filmu, o složenoj montaži i nekonvencionalnoj strukturi, tako da najčešće pitaju za formu i o procesu nastajanja filma.
Da biste pomogli kulturi dokumentarizma, osnovali ste prvi festival dokumentarnog filma u Siriji. Da li ste zadovoljni njegovim radom?
- Kada sam bila mlada režiserka dokumentarnih filmova, moj partner i ja smo bili jedini nezavisni producenti dokumentarnih filmova u Siriji (za razliku od ostalih reditelja dokumentarnih filmova koji su radili po narudžbini) i osećali smo se usamljeno pa smo napravili Dox box, Međunarodni festival dokumentarnog filma
i prvo izdanje je bilo 2008. Festival je brzo prerastao u najveći festival te vrste u regionu. Međutim, poslednje noći 2011. godine izbila je sirijska revolucija, tako da je godinu dana kasnije, izdanje festivala palo na prvu godišnjicu sirijske revolucije, i mi smo odlučili da nećemo da radimo pod patronatom Ministarstva kulture koje je otpuštalo naše kolege filmske stvaraoce zbog njihovih političkih stavova. Odlučili smo da se povučemo i umesto toga smo inicirali “Dox box Syria Global Day” gde su sirijski nezavisni dokumentarni filmovi prikazani u 38 gradova širom sveta.