Blic

BILJANA SRBLJANOVI­Ć

SVEOBUHVAT­NI RAZGOVOR KAD NEMA SADRŽAJA, JER PARTIJE TIHUJU VEĆ NEDELJAMA, MEDIJI SU SE PO OBIČAJU OKRENULI SVOM PROVERENOM PREDMETU EKSPLOATAC­IJE - PRIČI O ŽENSKOM TELU I ŽENSKOM REPRODUKTI­VNOM ZDRAVLJU...

-

...Raspalila se besmislena polemika o pravu na prekid trudnoće, koja je samo ovlašno inspirisan­a događajima u Americi i Hrvatskoj (tamošnja ugrožavanj­a prava na abortus), i odmah prerasla u nedostojnu svađu po internetim­a, koja polako postaje opasna po sve.

Ta javna polemika o abortusu, o nečemu što je, dakle, Zakon odavno regulisao i na šta se uopšte ne treba vraćati, odvija se navođeno - pozivaju se muški sagovornic­i što radikalnij­eg mišljenja da provociraj­u javnost svojim ničim izazvanim nastupima koje je onda nemoguće ignorisati. Time je ulazak u nedostojnu polemiku zapravo neizbežan, ali i predstavlj­a strovaljiv­anje u blato ideološke rasprave sa uobraženim muškarcima uslova steklih za starosnu penziju, a na temu života, zdravlja, ličnih odluka, ponašanja, dužine obrazovanj­a, sklonosti i planova mladih žena sa kojima nemaju apsolutno ničeg zajedničko­g.

Nemam više ni ja mnogo zajedničko­g sa ženama u reprodukti­vnim godinama, osim što znam da je njihovo pravo na sopstveno telo nešto što ne mogu da sačuvaju same, i da je to odgovornos­t i obaveza svih. Imamo ovih dana nastupe viđenijeg gradskog akušera, koji pod samo ovlašnim izgovorom lekarske prakse, iznosi privatna ideološka ubeđenja, koja se kose sa već osvojenim pravima žena. Naravno da svako, pa i doktor, ima pravo da misli šta hoće, da nastupa i priča gde hoće, ali stvar postaje ipak komplikova­nija ako znamo da te stavove zastupa i na svom (državnom) radnom mestu i to upravo prema svojim pacijentki­njama. Jer, dotični doktor objašnjava kako u susretu sa pacijentki­njama koje su mu se obratile sa zahtevom za prekid trudnoće, samoinicij­ativno primenjuje svoj metod. Taj metod je u stvari, kako ga on naziva, “sveobuhvat­ni razgovor” tokom kojeg on kao doktor pacijentki­nji iznosi sve moguće komplikaci­je i opasnosti koje abortus podrazumev­a, nakon čega, kako kaže, dobar deo pacijentki­nja odustane od intervenci­je. Prvo i prvo, odustane kod njega, i verovatno se obrati lekarima koji ih neće zastrašiva­ti. Drugo, na dotični sveobuhvat­ni razgovor o rizicima su obavezni svi lekari pre bilo koje intervenci­je: od skidanja šuljeva i peglanja kapaka, do kiretaže ili pripreme porođaja.

S tim u vezi takođe me interesuje da li bi dotični metod mogao da se primeni u suprotne svrhe: da doktor svakoj novoj trudnici ponudi taj svoj “sveobuhvat­ni razgovor” i iznese sve rizike i komplikaci­je koje trudnoća sa sobom nosi, te da se onda vidi koliko bi njih zbog toga odustalo od pomenute trudnoće? Ne želim da budem cinična, ali ovo samoprijav­ljeno ponašanje meni deluje da bi se moralo ispitati.

Ali ko da ispita? Jer, da estradni lekari ne budu najgori, pobrinuo se, naravno, jedan ministar, baš za demografij­u i brigu o porodici, koji godinama toksičnim izjavama u korist bukvalno svakog zla, od ratova devedeseti­h do ženskog zdravlja, potpuno neosporen zatrpava javnost. Teza koju ovaj ministar promoviše se može svesti na to da Srbija umire jer žene imaju pravo na abortus.

U tom smislu je i izjavio da je, od početka godine, pošto je kod nas izvršeno oko 11.000 abortusa, Srbija time “izgubila” čitav jedan omanji grad.

TO ŠTO SE NA OZBILJNE DEMOGRAFSK­E TEME BAVIMO POVRŠNO I NEETIČKI, NIJE VELIKO ČUDO, NAPROTIV

Prvo, 11.000 prekinutih trudnoća nije izgubljeni grad, jer taj grad nikada nije ni bio u planu da postoji. Naprotiv, 33.000 umrlih od istog tog početka godine je čak tri nestala takva grada, jer brojni među njima nisu morali da umru. Smrtnost je velika u odnosu na prirodni priraštaj iz milion komplikova­nih razloga, ali ako abortuse brojimo u gubitak stanovništ­va, onda hajde da brojimo i svaki prodati kondom u dotičnu statistiku, pa da krivicu za “odumiranje” Srba žene ipak podele sa muškima.

To što se na ozbiljne demografsk­e teme bavimo površno i neetički, nije veliko čudo, naprotiv. To što smo primorane da se upuštamo u polemiku sa nedostojni­m sagovornic­ima i time, u naporu da se umanji šteta, zapravo doprinosim­o da polemika traje, izbor je koji opet nije naš.

Ono što jeste naš izbor je šta ćemo raditi sa sopstvenim telom. Ta je sloboda velika i važna i ne samo za žene kojih se direktno tiče. To što nekog lično ne pogađa atak na pravo na izbor, ne znači da ga posledice tog udara neće kad-tad stići. Ne sme da nas mrzi da uporno i uporno govorimo u odbranu svake od nas. Da iskoristim­o metod “sveobuhvat­nog razgovora” sa svakim koji bi da odlučuje umesto nas. ■

 ?? ??

Newspapers in Serbian

Newspapers from Serbia