HITAC U BUDUĆNOST
Moramo se podsećati stvari iz prošlosti da bismo znali gde smo danas, i kako vidimo sebe u budućnosti - rekao je Bojan Vuletić.
Kazao je to na konferenciji za novinare održanoj 16. januara, u podne, u Jugoslovenskoj kinoteci, a povodom početka prikazivanja serije „Pad“za koju potpisuje režiju i scenario (sa Petrom Mihajlovićem), rađenoj po čuvenoj autobiografskoj knjizi Žarka Lauševića
„Godina prođe, dan nikad“. Isticao je, i ne samo on, da je Lauševićeva knjiga samo polazište.
- Kada su me pozvali producenti da se uhvatim u koštac sa ovom pričom, nisam pročitao knjigu. Kada sam je pročitao uvideo sam da mi je najinspirativnije i najzanimljivije to kako čovek i umetnik, čija je priroda posla da širi humane vrednosti, postane izuzetno destruktivan.
Glavnog lika, slavnog glumca Ivana Maslaća, igra Milan Marić koji je, između ostalog, apostrofirao: “Tema kojom se bavimo je pad. Od rođenja vas pripremaju za uspon, ali ne i za to šta se dešava kad padneš. Kako to izgleda, šta posle, kako dalje... Ko smo mi dok padamo, ko smo posle pada. Šta je nama kao društvu - pad? Da li razumemo taj pad...“, kazao je Marić.
Serija kreće na „Superstaru“21. januara, producent je „Fireflay“, u pres materijalu se napominje: “Preuzimajući samo osnovne motive iz knjige „Godina prođe, dan nikad“Žarka Lauševića, u TV seriji „Pad“opisan je tragičan događaj iz avgusta 1993. godine, u kojem je učestvovao poznati jugoslovenski glumac Ivan Maslać i prati život glumca od trenutka kada on i njegov brat stižu do stana svog ujaka nedaleko od mesta na kojem se u Podgorici upravo desio sukob sa tragičnim posledicama. Raspad bivše Jugoslavije i rat, sankcije i i siromaštvo, hiperinflacija i svakodnevno nasilje u celom društvu, obeležile su devedesete godine prošlog veka, a ujedno daju i vremenski okvir radnje serije. Lična tragedija je polazna tačka, iz koje krećemo ka putovanjima duše jednog umetnika”.
PRVA EPIZODA
A prethodno u sali “Dušan Makavejev” bila je za novinare upriličena projekcija prve epizode.
Iako svi potcrtavaju da je Lauševićeva knjiga tj. životna priča samo polazište, sva je prilika da će najveću pažnju privući činjenica da je reč o Žarku Lauševiću, nemilom događaju koji mu je promenio život… da će se ponajpre iz te vizure gledati i sve ostalo, poput, primerice, toga da/kako Svetozar Cvetković igra Voju
Brajovića koji je Lauševiću odlazio u posetu u zatvor, pa nadalje.
Da je u pitanju isti događaj, čak i iste replike, a neki nepoznat glumac ili na primer pesnik, ili fiktivan lik, sve bi izgledalo mnogo drugačije. Uostalom ako igde, a ono u svetu filmske i pozorišne umetnosti se zna koliko menja značenje i suštinski određuje istu rečenicu upravo to - ko, pod kojim svetlom, u kojem delu scene ili kadra je izgovara. Da bi u ukupnom utisku tema nadvisila atraktivnost priče, i tzv. prvu loptu, koja je u ovom slučaju veoma snažna, potreban je ozbiljan, veliki umetnički volumen. Hoće li ga biti, teško je reći nakon jedne epizode. Videćemo.
U svakom slučaju uzbudljivost, glumačka punokrvnost, dramaturški tempo, slojevitost su na delu...
Upečatljivo, a sa merom, oslikan je kontekst. Devedesete... Vreme u kojem je nasilje način komunikacije, svakovrsna agresija - a to će reći i hici iz oružja - biva dominantna, pa i legitmna. A kad je pucnjava legitimna, onda je samo pitanje gde i u koga se puca. Da je g. Maslać (iz straha, nehata, u samoodbrani... kako god) pucao kojih npr. stotinak kilometara dalje na ratištima, u ratovima koje naravno nismo vodili, druga bi pesma bila... I da li bi u nekim drugim vremenima g. Maslać uopšte imao pištolj, nek mu se nađe? Bivalo je, znamo, žestokih tuča odvajkada. Samo su bile omeđene kakvim-takvim moralnim kodeksom te bejahu i benignije. Možda čak i u tzv. podzemlju, a o, kako se to kaže, običnom svetu da i ne govorimo.
SNAŽNI ŽENSKI LIKOVI
Milan Marić kao Maslać je vredan hvale, a ono što, na neki način, posebno privlači pažnju su ženski likovi iako nisu u fokusu, naprotiv. Izvanredna je Milica Janevski kao prva Maslaćeva, odnosno Lauševićeva supruga, sa tek par scena i replika dočarala je ženu koja je dobar deo svojih najlepših godina podarila Maslaću, dete s njim dobila, zakoračila u brak u kojem se muško neverstvo apriori toleriše..., a bez ikakve svoje konkretne krivice obrela se u situaciju da bude supruga ubice i da potom dostojanstveno ponese, i iznese, sve što sledi. Svedeno, glumački sočno, otelotvorila je Milica Janevski i onu dimenziju ove sudbine koja je po svojoj prirodi antička tragedija.
Poslovično glumački moćna je Dubravka Drakić za koju je Mira Banjac rekla da je Melina Merkuri crnogorske kulture - u ulozi majke Ivana Maslaća. A Mima Karadžić, kao ujak, iznedrio je svojevrsnu dobroćudnost generacije koja jeste prošla sve i svašta, ali je, iz ovih ili onih razloga, svojoj deci ostavila krvavo ništa.
Posebno je zanimljiva glumačka kreacija mlade Bojane Stojković. U maloj ulozi konobarice u kafiću u kojem su se tuča i ubistvo zbili, otelotvorila je i nemi krik mlade generacije koja se suočava sa onim što su im roditelji ostavili, paklom rasturenog vrednosnog sistema i svakovrsnim nasiljem kao dominantnim oblikom komunikacije. U glumačkoj ekipi su i Anđela Jovanović, Boris Isaković, Izudin Bajrović, Jovan Veljković, Ljubomir Bandović, Krešimir Mikić...
Upečatljivo, a sa merom, oslikan je kontekst. Devedesete... Vreme u kojem je nasilje način komunikacije