Argentina je srušena, nada i dalje postoji
Šteta što nismo rivala savladali sa većom razlikom, s obzirom na to da jurimo deseto mesto, koje bi moglo da nas odvede u kvalifikacije za Olimpijske igre u Parizu 2024. godine.
Rukometna reprezentacija Srbije je pobedila Argentinu na Svetskom prvenstvu sa rezultatom 28:22. Kada se pogleda meč sa Argentinom, jasno je zašto su naši rukometaši došli u situaciju da njihova sudbina zavisi od igre drugih. Utakmica je bila važna i to iz dva razloga. Prvi - jer su i protiv Nemačke i protiv Norveške mogli do pobede, ali su posustajali, pa je došlo vreme da i sebi i drugima potvrde da je to bio splet okolnosti, da su u pitanju loši dani, a da oni imaju kvalitet. Drugi je taj jer im je, ako se svi rezultati poklope, pobeda neophodna za prolazak u četvrtfinale.
Pomenuti razlozi kao da nisu bili dovoljni da Srbija meč otvori kako treba.
Neočekivano malo golova i neočekivano mnogo muke za „orlove“u prvom poluvremenu protiv protivnika koji je objektivno za klasu ispod našeg tima.
Nedovoljno agresivni u odbrani i bez mnogo ideja u napadu, reprezentativci Srbije su ušli na početku meča u igru gol za gol.
Argentinci su do pogodaka dolazili preko uigranih akcija, uglavnom za krila, na kojima im je, u najvećem broju slučajeva, polazilo za rukom da naprave višak. Sa druge strane, „orlovi“su „na mišiće“gradili svoje pozicije za gol, kojih su za 30 minuta postigli svega 12.
Kumovale su tome i sudijske odluke, koje su se mahom ticale grube odrbane koju je Mijajlo Marsenić trpeo od argentinskih igrača, koji su prolazili nekažnjeno.
On je zbog toga i ušao u sukob sa protvnicima, nakon čeka je uzledilo većanje arbitara i isključenje Dijega i Pabla Simoneta. Prvi je poslat na dva minuta odmora jer je faulirao Uruša Borzaša, a drugi zbog sukoba sa srpskim pivotmenom.
Tu je Srbija iskoristila igrače više I vratila je dva gola prednosti, sa kojima je otišla na odmor.
Posle pauze „orlovi“su se probudili i to je dalo rezultat, ne onakav kakav je, objektivno, na nivou naše selekcije, ali svakako bolji od viđenog. Usledilo je drugo poluvreme i drugo lice Srbije. Od prvog trenutka su krenuli agresivnije. Milosavljev se upisao odmah odbranom, a Dodić, Orbović i Vanja Ilić su krenuli da rešetaju i brzo su došli na pet golova prednosti, koju su održavali.
Argentina je igrala sporo, sa svega tri gola za 15 minuta, nisu više mogli da pariraju Srbiji. Naša odbrana je bila jaka u sredini, protivnički bekovi su potpuno zaustavljeni, a akcije sa krila, koje su tokom čitavog meča prolazile, nisu mogle da donesu više, osim da ih spase ubedljivijeg poraza. Imala je Srbija na početku poslednjeg minuta osam golova prednosti, što je ujedno i bila najveća razlika, posle pogotka Kukića, ali su Argentinci uspeli da izbore još dva gola i da postave konačan rezultat 28:26.
Kada se pogleda objektivno, razlika je mogla i morala da bude veća, ako ne zbog razlike u kvalitetu, onda zbog toga što bi u slučaju naše dve pobede i dva poraza Nemačke, od Holandije i Norveške, značila da imamo šansu za četvrtfinale. Ali, pobedi se u zube ne gleda.
Radivojević je bio najbolji pojedinac u našem timu sa čest golova, od kojih je pet postigao sa penala, pratio ga je Orbović sa četiri, dok su Vanja Ilić i Milosavljević bili precizni po tri puta. U reprezentaciji Argentine sa devet golova se istakao Lombardi.