Hvala strpljivom izdavaču
Književniku Goranu Petroviću uručena je juče nagrada “Beogradski pobednik” za roman “Papir sa vodenim znakom” na svečanosti u Biblioteci grada Beograda.
PETROVIĆ JE ISTAKAO da ima puno dragih ljudi kojima bi se zahvalio.
- To je čitav niz dragih ljudi, pre svega svima iz izdavačke kuće” Laguna”. Retko postoji toliko strpljiv izdavač - istakao je Goran Petrović, aludirajući na činjenicu da je nagrađeni roman, kao i drugi izdat u isto vreme, “Ikonostas”, pripremao i pisao pune 22 godine.
Umesto zvaničnog govora, Petrović je odlučio da svima pročita svoju novu prigodnu priču “Pećina”, koja odgovara ovom trenutku i povodu.
Naime, Petrović je čitao zapis, belešku o svom ličnom iskustvu kada je premijerno prošle godine otišao na poziv u Kučevo, na svoje književno veče.
- Na moju veliku sramotu, u toj biblioteci u Kučevu tada sam bio prvi put, jer me je pozvala direktorka te ustanove Jovana Dišić. Da nije bilo nje i te književne večeri, ne bi bilo ni ovog mog teksta “Pećina” - naglasio je Petrović i duhovito opisao svoju avanturu u mestu koje je prvi put obišao i silazio u pećinu što vodi ka promociji knjige.
Kako je ispričao, isprva se bojao da uđe u tu pećinu ne znajući šta ona ima i nosi, a i sami domaćini su se malo uplašili da u tom mraku ne izgube svog dragog gosta i zvezdu večeri.
“Osećao sam se kao u kakvom tamnom vilajetu: ušao, ne ušao, uzeo - ne uzeo, kajaću se”, duhovito je zapisao pisac, prenosi Tanjug. U sklopu svečane dodele nagrade, odlomake iz romana “Papir sa vodenim znakom” je čitao mladi glumac Jovan Jovanović. Književna nagrada „Beogradski pobednik“se sastoji od statuete Pobednika, autora - akademskog vajara Zorana Kuzmanovića, plakete i novčanog iznosa od 10.000 evra u dinarskoj protivvrednosti. ■
Umesto zvaničnog govora, Petrović je odlučio da svima pročita svoju novu prigodnu priču “Pećina”
je krenulo utrkivanje među predstavnicima medija ko više replika zna napamet. Bogami, mrtva trka…
Kusturičina nadahnuta beseda “Novi mrtvac u novom svetskom poretku” na otvaranju festivala pobudila je naročitu pažnju, a, između ostalog, skenirao je duh novog vremena, govorio o tome šta je umetnost, otkud festival na Mećavniku, zašto je slogan festivala “umetnost iznad svega”…
- Do polovine prošlog vijeka čovjek je bio centar univerzuma, sve dok se na scenu nisu vratili projekti eugenike vježbani u toku Drugog svjetskog rata praćeni tehnološkom ekspanzijom i čudom koja su promjenila naše navike. Do sedamdesetih umjetnost je držala svoje mjesto, onda je zavladala instalacija kao umjetnost bez djela, a za Endija Vorhola se tvrdilo da je veći umjetnik od Mikelanđela. Ne bi ta tvrdnja iz Njujorkera bila uznemirujuća da se nisu desile dvije stvari. Prvo, napuštena ideja da je realizam u umjetnosti nastao u grnčariji antičke Grčke i da duguje svoje porijeklo zanatu. Drugo, sve što se pojavilo u postindustrijskom i danas na zapadu u posthrišćanskom društvu, iskasapilo je ideju da junaci romana, filmova, pozorišta, slikarskih djela reflektuju u sebi centralne probleme čovjeka i njegovu pobunu kao osnovnu karakteristiku. U fragmentiranom društvu zavladali su zakoni tržišta, ali i gubitak junaka koji objedinjuje i izražava svoje egzistencijalne, istorijske i političke ideje. Uz ovu pojavu degenerisano je i mjesto umjetnika u društvu. Sa sjetom se sjećamo perioda kada je umjetnik imao snažan uticaj na društvenu zajednicu i znamo da među nama danas nema Emila Zole čiji glas je bio presudan da se ispravi nepravda prema Drajfusu i tako okonča sramotna afera i oslobodi nevin čovjek - kazao je Kusturica.
Kao i: „Vjera u besmrtnost umjetnika i njegovog velikog djela je paralelna vjeri u vječnu dušu. A šta ako ne vjerujemo u pomenute pojmove? Neće nas pitati. Postepeno će nas, već prijete pretvarati iz
Video-porukom obratio se laureat „Zlatne palme“Ruben Eslund koji je zahvalio na časti da njegovim ostvarenjem počne festival
organskog u neorganskog čovjeka. I šta onda ako za života budemo zaboravili na smrt!? Podsjetiće nas na tragikomičan kraj i najveću osvetu koja nas sve čeka. Dakle umiranje će biti praćeno zakonitostima koje ne želimo kao što ne želimo ni koloseum u koga smo ubačeni bez pristanka. /Jedna pogrebna kancelarija u državi Njujork je smislila i uspostavila divnu metodu za obradu ljudskih ostataka, pod bajkovitim nazivom „Terramation“- Teramacija, kompanija koja ljudske leševe pretvara u kompost i dobijene supstance nudi na dalje korišćenje za predviđenu svrhu. U okviru uvođenja „novog poretka“, američka pogrebna kuća „Return Home“(„Vrati se kući“) to upravo sada radi. (…) Telo vaše voljene osobe stavlja se u poluotvorenu posudu za višekratnu upotrebu, dobijeni „kompost“vraća se porodici, koja može koristiti supstancu svog bližnjeg „kao đubrivo“(…)Dakle ko želi da budemo đubrad za života i poslije smrti? Svi oni koji rade na dekompoziciji umjetnosti - rekao je, između ostalog, Emir Kusturica u besedi.
Na otvaranju, pred emitovanje kanskog pobednika „Trougao tuge“publici se u prepunoj dvorani „Prokleta avlija“video-porukom obratio dvostruki laureat „Zlatne palme“Ruben Eslund koji je zdušno zahvalio na časti da njegovim ostvarenjem počne festival, podsetio kako je 2018. bio gost Mećavnika, apostrofirao da ovo nije levičarski film i da stvari ne treba olako svrstavati „levo“ili „desno“nego „gledati svojim očima“... Emitovan je i doslovce fascinantan dokumentarni snimak nekada čuvene španske balerine Marte Sinta Gonzales, kako sada, u godinama, obolela od alchajmera, u stolici za one koje noge ne služe, na muziku „Labudovog jezera“ponovo tačno izvodi pokrete uz izraz lica van vremena – da, umetnost je iznad svega! ■