50 godina “Leptirice”: Horor ispred svog vremena
U bioskopima su bili “Psiho” i “Ptice”, tek se čekalo na pojavljivanje legendarne filmske strave i užasa kao što su “Isterivač đavola” ili “Keri”, a onda se na jugoslovenskoj televiziji dogodio 15. april 1973. Prikazana je “Leptirica”, prvi domaći horor f
retkih primera filmova fantastike u jugoslovenskoj kinematografiji, napisao je i režirao reditelj, scenarista, istoričar umetnosti i likovni kritičar Đorđe Kadijević (90), prema pripoveci “Posle devedeset godina” Milovana Glišića.
Elem, sledi spojler, ako ima neko da “Leptiricu” nije gledao: film, nakon uvodne scene napada čudnog čovekolikog stvorenja na mlinara u vodenici, prati romansu između siromašnog mladića Strahinje (glumi ga Petar Božović) i prelepe devojke Radojke (Mirjana Nikolić) kojoj otac, seoski gazda Živan (Slobodan Perović), ne dozvoljava da se uda za sirotinju. Razočaran, Strahinja napušta svoje selo i odlazi u Zarožje, gde nailazi na seljake koji pričaju o ukletoj vodenici i prihvata njihovu ponudu da postane novi mlinar. Provodi noć u vodenici i preživljava napad vampira, saznavši njegovo ime - Sava Savanović. Ekspedicija potom od najstarije žene u selu saznaje gde se nalazi njegov grob i pošto su ga pronašli, kroz zatvoren kovčeg probijaju ga kocem, ali iz njega uspeva da izleti leptir. Seljani potom pomažu Strahinji da odvede Radojku od kuće i da je dovede u Zarožje. Tokom noći, dok traju pripreme za svadbu, Strahinja se dolazi u sobu buduće neveste i dok ona spava, svlači je i pod njenim grudima otkriva krvavu rupu, shvatajući da je to rupa od kolca kojim su proboli Savin kovčeg. Radojka otvara oči i transformiše se u užasno dlakavo stvorenje koje uzjaše Strahinju i vodi ga do Savinog groba, gde ga tera da izvuče kolac iz groba. Stvorenje nestaje, dok iz groba izlazi isti demon koji Strahinja nabija na kolac. Film se završava scenom gde Strahinja leži nepomično na zemlji, dok leptir maše krilima na njegovoj glavi.
Šta “Leptiricu”, sem ovih pobrojanih užasa, čini tako posebnim? Film počiva na legendi i domaćem folkloru, mitovima kojima su se prenosili s kolena na koleno. Svako ko ga je tada pogledao, dobro ga je zapamtio i taj strah prenosio dalje. Izuzetak je nesrećni žitelj Skoplja koga je u trenutku premijere “Leptirice”, strah doslovce usmrtio ispred TV ekrana. U to doba, naravno, nije bilo današnjih specijalnih filmskih efekata. Ali, uz postojeću tehniku i fenomenalnu šmiku, Kadijević je kreriao nekoliko scena strave dostojnih istoriografije svetske kinematografije. Dok, na primer, “Predskazanje” plaši muzikom, a “Noć veštica” iščekivanjem šta će “iskočiti” iz kadra, “Leptiricu” pamtimo po crnim kandžama na belom brašnu, krupnim planom vampirskih očnjaka, dobro poznatim zvukom koji je mešavina sovinog huka i majmunskog krika i, konačno, trenutkom kada Radojka iskezi vampirske zube. Nije, dakle, teško zaključiti kako je tadašnjoj publici bilo zaspati nakon odgledanog filma. Jer, nije lako ni današnjoj. “Leptirica” je “ispred” svog vremena bila i po tome što, za razliku od čitavog serijala ostvarenja o Drakuli, vampir nije muškarac, već nevina devojka čije su žrtve muškarci. Radojka je, kako zbore seljaci, “lepa kao leptirica”, ali ispod anđeoskog lika postoji nešto demonsko, što se otkriva u trenutku kada svi očekuju ljubavni čin, potpuno šokirajući publiku. Sam Kadijević pričao je da su nakon filma majke dovodile decu u stan danas pokojne Mirjane Nikolić “da je pipnu i vide da nije veštica”. Film je podelio i tadašnje medije. Jedni su ga napadali zbog “rigidnog načina zastrašivanja audotorijuma”, drugi branili, a tek je buru u javnosti izazvala preporuka pojedinih profesora đacima da pogledaju film i dopune znanje o delima Milovana Glišića. I nije čudo što je “Leptirica” svet fantastike, a ne samo puki horor, jer je Kadijević u svet filma uplovio kao istoričar umetnosti, iz društva Mediale i slikara fantastike kao što su Leonid Šejka i Dado Đurić. I što do danas niko nije pokušao da snimi nešto slično. Autor mnogobrojnih ostvarenja, među kojima pored “Leptirice” prednjači najbolja jugoslovenska TV serija ikada, “Kuk Karadžić”, koju je Unesko je svrstao u evropsku i svetsku riznicu kulturnog dobra, lane je izjavio da snima nastavak kultnog filma, koji će se zvati “Kletva”. Jedva čekam, pa makar, figurativno, “umro od straha”!