OD ISTORIJSKOG DO SPORAZUMA „NA APARATIMA“
Pre deceniju su ga nazvali “istorijskim sporazumom”, a onda je u međuvremenu završio na “aparatima” jer druga strana pokušava na sve načine da izbegne njegovo sprovođenje.
Evropska unija se na sve načine, uglavnom neuspešno, trudi da ga održi u životu, iako su od tada zaživela još dva sporazuma, Vašingtonski i Šolc-makronov ili Francusko-nemački overen u Ohridu. Ipak, kakav god ishod procesa bude bio, ostaće zabeleženo da je na današnji dan pre tačno deset godina potpisan sporazum o normalizaciji odnosa Beograda i Prištine - Briselski sporazum.
SVE POČINJE I ZAVRŠAVA SE SA ZSO
Taj sporazum jeste istorijski jer je omogućio komunikaciju dve strane koja je do tada bila nezamisliva, smatraju sagovornici “Blica”, ali dodaju i da se sve oko njega počinje i završava Zajednicom srpskih opština (ZSO) koja i dalje nije formirana.
Nakon šest meseci razgovora i deset rundi pregovora, predstavnici Beograda i Prištine su 19. aprila 2013. godine potpisali sporazum. Na “krunu” političkog dijaloga paraf su stavili tadašnji premijeri, Ivica Dačić i Hašim Tači, a posredovala je Ketrin Ešton koja je u to vreme bila šefica za spoljnu politiku i bezbednost EU.
Od petnaest tačaka, do danas su sprovedene one koje su se odnosile na integraciju Srba u kosovsku policiju, pravosuđe, ukidanje civilne zaštite, poštanski pozivni broj i održavanje lokalnih izbora na severu. Mada su i one u međuvremenu donekle “pale u vodu”.
Pitanje energetike na severu još nije završeno, a nije sprovedena najznačajnija tačka sporazuma - ZSO.
NOVAKOVIĆ: ISTORIJSKI SPORAZUM
Igor Novaković, politikolog i direktor istraživanja Centra za međunarodne i bezbednosne poslove, za “Blic” kaže da nema dileme oko uloge ovog dokumenta.
- Jeste istorijski u svakom
Briselski sporazum je svakako bio važan, ali ni posle deset godina nije sproveden njegov glavni deo koji se odnosio na formiranje Zajednice srpskih opština
slučaju, pošto je omogućio normalizaciju komunikacije političkih elita. Pre toga bio je problem ako se lideri jedne i druge strane uopšte sretnu. Takođe vidimo da je senka tog sporazuma i u onim pojedinačnim koji su usledili - napominje on.
Novaković ocenjuje da je vrednost tog sporazuma u tome i što je utro put novim dogovorima.
- Jer upravo ispunjavanje Briselskog sporazuma i povezanih sektorskih sporazuma je ključ za početak implementacije novog sporazuma - kaže Novaković.
USLEDIO DOGOVOR U VAŠINGTONU
Od 2013. do danas, dijalog Beograda i Prištine pretrpeo je velike turbulencije. Ustavni sud Prištine je 2015. saopštio da principi o ZSO nisu usaglašeni s Ustavom Kosova, ali da bi se mogli uskladiti zakonskim aktom Vlade i statutom. U novembru 2018. Priština je uvela takse na robu iz centralne Srbije, što je potpuno blokiralo dijalog sve do 2020. godine.
Ni naredne godine nije bilo većih rezultata, Vučić i Kurti su se sreli svega dva puta, a onda je nastupila 2022. i nove turbulencije jer je Kurti insistirao na reciprocitetu oko ličnih karti i preregistraciji vozila iz Srbije. Ni ova godina nije počela mirno, uprkos sporazumu u Ohridu.
U međuvremenu se, 2019. godine, Amerika aktivnije uključila u dijalog i tadašnji predsednik SAD Donald Tramp imenovao je Ričarda Grenela za specijalnog predstavnika za dijalog, a potpisan je i sporazum u Vašingtonu koji nije zaživeo - porazom Trampa na izborima izgubio je svaki značaj. Ulogu specijalnog predstavnika sada ima Gabrijel Eskobar, uz čiju podršku je prošlog septembra je stavljen na sto evropski predlog kojim je dijalog pomeren sa mrtve tačke.
GRUBJEŠIĆ: NIJE USPEŠAN BEZ ZSO
Svi ovi događaji imaju veliku senku: ZSO još ne postoji, na šta ukazuje i Suzana Grubješić iz Centra za spoljnu politiku.
- Briselski sporazum postavio je okvire za normalizaciju odnosa između Beograda i Prištine, ali je u svom najvećem delu ostao neispunjen jer kosovska strana do danas nije formirala ZSO. Upravo zbog toga ne možemo govoriti o uspehu ili o istorijskom sporazumu jer se i deceniju kasnije vrtimo oko iste teme - kako zaštititi kolektivna prava Srba na Kosovu i omogućiti opstanak srpske zajednice - ocenjuje Suzana Grubješić.
Možda tek sada, dodaje naša sagovornica, iz drugog pokušaja, EU uz snažnu podršku SAD uspe da izdejstvuje ispunjenje prethodno preuzetih obaveza.
- Ali nisam ubeđena da je to moguće sa sadašnjim kosovskim vlastima. Briselski sporazum predstavljao je kompromis i izgledalo je da će se i odnosi između albanske i srpske zajednice normalizovati, na dobrobit celog regiona. Postojala je i kakva-takva politička volja sve do dolaska Kurtija na vlast. Otada do danas ide se iz jedne krize u drugu, a odluka da se ipak odobre izbori za četiri opštine na severu Kosova bez učešća predstavnika Srba, može samo da dodatno produbi postojeću krhku bezbednosnu situaciju - napominje ona.