„NASTAVNICI PLAČU DOK PREDAJU...“
„Imam utisak da svi mi želimo isto, najbolje za svoju decu. U ovom momentu njima je potrebno da budu zajedno, ali ne na tom mestu. To mesto više nije škola, može da bude spomenik, ali ne škola”.
Ovako Marija Vasilić, majka đaka koji pohađa OŠ “Vladislav Ribnikar”, komentariše povratak dece na nastavu, na mestu gde je 13-godišnji dečak-ubica ubio devetoro učenika i čuvara škole.
- Tu se dogodila najveća tragedija na svetu, nezamislivo je da se sedam dana nakon toga deca pozovu na nastavu. U ovom momentu, ja mislim da ne postoji niko ko se oseća dobro - rekla je Marija Vasilić gostujući na TV Prva.
Ističe da je đacima koji pohađaju ovu školu sada preko potrebna pomoć, a da zvaničnu odluku o povratku
u školu roditelji nikada nisu dobili.
- Neophodna im je pomoć, kao i nama roditeljima. Najgore što je moglo da nam se desi sada jeste da nam nabiju pritisak i stres da moramo da se branimo, umesto da budemo posvećeni deci. Odluku o povratku u školu nikada nismo dobili. Ja donekle sa ljudske strane mogu da razumem da niko nije bio spreman na ovako nešto, ne postoji plan kako da se nosimo sa tim. Ali, prošlo je dve nedelje i neverovatno je da je pritisak i dalje prisutan - rekla je Marija.
Ona tvrdi da su roditelji za to da deca budu zajedno, ali ne u školi “Vladislav Ribnikar”
- Poruke koje nam šalje škola, o opravdanjima, povratku na nastavu, to nema smisla. Ono što je suština priče jeste da se tog 3. maja završila školska godina, nije moralno ni etički govoriti o nečemu drugom. Okupili smo se u petak, kada je bio kolegijum u školi, prosto smo shvatili da ne želimo biti u toj situaciji. Ne postoje tu dve struje, roditelji žele da se deca vrate u neki ritam, da budu zajedno, ali se ne slažemo oko toga da to bude u toj školi. To su vrednosti koje nosite u sebi, nema šta da se pitamo oko toga. Savet roditelja ne može da odlučuje, može da predlaže. Odluke donosi Upravni odbor škole koji zasad nije doneo nikakvu odluku. Ono što znam je da nisu svi složni oko toga - kaže Marija.
Nivoi traume su različiti kod dece, zbog toga Marija predlaže da se pristupa
individualno.
- Nivoi traume su različiti. Imamo decu koja su videla sve što se dešavalo, decu koja su bežala od metka, decu koja su izgubila prijatelje i decu iz druge smene koji nisu na isti način prošli kroz ovo sve. Tu
se mora prići individualno. To je logistički izvodljivo. Bol je neopisiv. Nama su potrebni stručni ljudi koji će da vode dalje priču. Deca ne žele da se vrate u tu školu - rekla je Marija.
Ona smatra da deca treba da se prebace u zdraviji prostor, kako bi mogli da nastave dalje nakon nezapamćene tragedije.
- Izgradi se tržni centar za dva meseca, a ne može nova škola. Nismo mi ti koji treba da se bavi time, grad ima na raspolaganju razna mesta. Imamo informacije da su se javile ustanove koje nude rešenje. Povratak u ovu školu za decu koja su doživela traumu šteti toj deci. Ovo nije momenat da se mi bavimo matematikom, da se održava čas, a da nastavnici plaču dok predaju, plaču ljudi. Ne možemo da se pravimo da se ništa nije desilo jer se desilia najveća tragedija na svetu - rekla je Marija Vasilić gostujući na TV Prva.
Na pitanje da li smatra da bi trebalo doći do smene rukovodstva u školi, Marija kaže - da.
- Apsolutno, mislim da bi trebalo da se smene direktorka, pedagog i psihologa škole. Donose odluke koje štete deci. Ne znam kako do sada nisu dali ostavku - kaže ova majka.