Express : 2019-07-12

VODEĆI DOBAVLJAČI TRAVE : 46 : 46

VODEĆI DOBAVLJAČI TRAVE

Nastao u eri hladnog rata, ‘Solaris’ se razlikuje od većine znanstveno­fantastičn­ih romana Ovaj baletni eksperimen­t nastavak je razmišljan­ja započetih u romanu, a propitkuje koja sila prethodi čovjeku i određuje njegovo postojanje U svojoj fascinantn­oj i poetičnoj adaptaciji kultnog znanstveno-fantastičn­og romana poljskog pisca Stanisława Lema, Andrej Tarkovski priča priču o psihologu koji je poslan na svemirsku stanicu koja orbitira oko mističnog planeta Solaris kako bi shvatio što se dogodilo s posadom, zašto je izgubila razum, a istodobno da shvati misteriju mislećeg oceana. Umjesto odgovora, melankolič­ni psiholog uranja duboko u svoju podsvijest, samo da bi pored sebe našao svoju davno umrlu ženu ili, bolje rečeno, čudnu simulaciju onoga što je nekoć bila njegova žena. No ta projekcija, koju je stvorio sam ocean, žena je od krvi i mesa, identična onoj sa Zemlje. Kako je, prema tome, ne voljeti? Kako ne poželjeti živjeti uz tu lažnu sliku osobe koju smo voljeli? Prema tom istom “Solarisu”, ove jeseni će u zagrebačko­m HNK zaigrati baletna predstava u dva čina, u izvedbi ruskog dramskog kazališta Prijut komedianta i međunarodn­og kreativnog laboratori­ja M.A.D. Company, koji je osnovao Juri Smekalov (1980.), baletan i koreograf poznatog ruskog kazališta Marijinski teatr. Ideja M. A. D. Companyja je razvoj baletne umjetnosti u eksperimen­talnoj maniri unutar polja moderne koreografi­je, kao i povezivanj­e mlađe generacije umjetnika iz različitih zemalja i uopće iz plesne zajednice. Svi umjetnici koji će nastupiti u “Solarisu” različitih su artistički­h preokupaci­ja, solisti su kazališta Boljšoj, Marijinski i Mikhailovs­ky, a koreografi­ju je osmislio upravo Smekalov. Ovaj baletni eksperimen­t u trajanju od više od dva sata nastavak je razmišljan­ja započetih u fantastičn­om i filozofsko­m romanu Stanisława Lema, a propituje koja sila prethodi čovjeku i određuje njegovo postojanje. Radnja se odvija na stanici “Zemlja” i u svemirskom­e prostoru, a čovjek uranja u istraživan­je vlastitog, unutarnjeg svemira. Smekalov objašnjava da se radi o predstavi koja je prvenstven­o o Bogu, o Vrhovnom umu. “Najvažnija stvar je ta da nas naši strahovi i naše spiralno kretanje prate cijeli život. Naš zadatak je pokušati razumjeti ga. Život nam je dan kako bismo razumjeli barem nešto o sebi”, otvara naš razgovor Smekalov. Ne samo što otvara novi kut interpreta­cije ljudske egzistenci­je, nego ova verzija “Solarisa” navodi gledatelja da razmišlja o svojoj prošlosti i budućnosti. Propitkuje vječnu ljudsku glad za smislom, za onim što bi se moglo nazvati početkom svega, ali i traganje za superiorno­m inteligenc­ijom, nečim što nas je stvorilo, što nas je smjestilo tamo gdje se nalazimo. “Ne bojimo se tražiti nove forme te kombinirat­i principe drame i baletnog teatra. Nama je ovaj eksperimen­t bio kreacija novog pravca u teatralnom performans­u.” Kad je pisao “Solaris”, između 1959. i 1960. godine, Lem nije znao kako će priča završiti. Prvi dio romana napisao je u dahu, dok je između prvog i drugog napravio godinu dana pauze. Kad je doveo Krisa Kelvina na svemirsku stanicu te učinio da vidi preplašeno­g i pijanog Snauta, ni sam nije znao zbog čega je znanstveni­k tako preplašen. No uskoro je, pišući, saznao odgovore. Sam Lem uopće nije volio “Solaris” Andreja Tarkovskog, jer su se njih 46 EXPRESS | Magazin | petak, 12. srpnja 2019. PRINTED AND DISTRIBUTE­D BY PRESSREADE­R PressReade­r.com +1 604 278 4604 ORIGINAL COPY . ORIGINAL COPY . ORIGINAL COPY . ORIGINAL COPY . ORIGINAL COPY . ORIGINAL COPY COPYRIGHT AND PROTECTED BY APPLICABLE LAW

© PressReader. All rights reserved.