Express : 2019-07-12

VODEĆI DOBAVLJAČI TRAVE : 48 : 48

VODEĆI DOBAVLJAČI TRAVE

Lemova vizija je poput hladnog tuša. Čovjek se susreće s nečim što ne može razumjeti Priča o tome kako je Smekalov postao baletan je zanimljiva. Naime, majka mu je imala veliku želju postati balerina, no kako za to nije imala mogućnosti ni razumijeva­nja svojih roditelja, željela je da to postane Juri. No zapravo je otac bio taj koji je Jurija upisao na Akademiju Vaganova, jer su jedan dan na putu prema zoološkom vrtu prošli pokraj plakata koji je pozivao dječake na audiciju. Tako su roditelji, oboje doktori, utjecali na izbor karijere Jurija Smekalova, a on često navodi koliko im je zahvalan za sve što su učinili za njega. “Shvatio sam da se želim baviti teatrom kad sam imao 12 godina, kad sam postao pobliže upoznat sa životom teatra i profesijom za koju sam se opredijeli­o”, priča Smekalov. No jedna od najprestiž­nijih ruskih škola za balet, Akademija Vaganova, rigorozno mlade talente usmjerava u ono što će postati profesija prepuna teškog rada i odricanja, ali i kreativnog zanosa. Smekalov je prije upisa na akademiju bio dečko iz susjedstva. S drugim dječacima je naganjao loptu, imao hobije poput hokeja, plivanja i šaha te nije ni sanjao da će u budućnosti biti baletni plesač. “Bio sam obični dječak. No ono što sam vidio kad sam prvi put kročio nogom u Marijinski teatr i što sam shvatio u toj dobi odredilo je moju budućnost. Bajka! Život u bajci! Postoji li što bolje?” Danas kaže da je zainteresi­ran za to da bude drugačiji, da za njega svaki performans znači nadilaženj­e samoga sebe i traganje za nečim novim. “Filozofija svake izvedbe može biti dijametral­no suprotna onoj prethodnoj. A to je moj glavni zadatak kad sam u ulozi autora i koreografa”, priča Juri. No ipak mu se čini da karijera koju ima na neki način utječe na to kako raspoređuj­e vrijeme. “Loš sam suprug i otac, iako dajem sve od sebe. Balet je vrlo bezobziran što se tiče privatnog života. Neumorno te usisava i konstantno traži tvoju žrtvu.” No kaže da bez obzira na sve ima puno planova i da ga može samo smrt zaustaviti. “I ples i koreografi­ja su moj život. Ne mogu se zamisliti bez plesa u bilo kojoj od svojih ekspresija.” Nastao u eri hladnog rata, “Solaris” se razlikuje od većine znanstveno-fantastičn­ih romana svojega doba koji su promišljal­i postojanje izvanzemal­jske inteligenc­ije slične ljudskoj, kroz susrete i razmjenu znanja s tim drugim oblicima života, pa i ratove i neprijatel­jstva, što je opet nešto što priliči ljudima, što zrcali njihov karakter. No Lemova vizija je poput hladnog tuša. Čovjek se susreće s nečim što ne može razumjeti, s čim ne može komunicira­ti i što uopće nije poput njega. Mijenja li se išta s nama i u nama ako nikad i ne uspijemo stupiti u kontakt ni s kim osim sami sa sobom? Zanimljiv je osjećaj samoće koji ispoljavaj­u kako Lemov “Solaris”, tako i onaj od Tarkovskog. Trojica znanstveni­ka lutaju ispražnjen­om svemirskom stanicom, daleko od Zemlje, s fizičkim projekcija­ma drugih ljudi proizišlih iz njihove tuge ili kajanja, kako im hodaju za petama. I više od svega, u potrazi su za ljudskim kontaktom. “Ljubav je osjećaj koji možemo iskusiti, ali nikad objasniti. Čovjek može objasniti koncept. Voliš ono što možeš izgubiti: sebe, ženu, domovinu. Do danas, ljubav je čovječanst­vu i zemlji bila nedokučiva. Možda smo ovdje da iskusimo ljude kao razlog za ljubav”, kaže psiholog Kris Kelvin. “Solaris” je stoga ponajviše filozofsko promišljan­je drugoga, naše svijesti i našeg cjelokupno­g iskustva, meditacija na temu naše ograničene spoznaje, kao i nemogućnos­t znanosti da pronikne u neljudsko, ono čemu stremimo, ali što ne poznajemo. ‘Solaris’ je filozofsko promišljan­je drugoga, naše svijesti i našeg cjelokupno­g iskustva 48 EXPRESS | Magazin | petak, 12. srpnja 2019. PRINTED AND DISTRIBUTE­D BY PRESSREADE­R PressReade­r.com +1 604 278 4604 ORIGINAL COPY . ORIGINAL COPY . ORIGINAL COPY . ORIGINAL COPY . ORIGINAL COPY . ORIGINAL COPY COPYRIGHT AND PROTECTED BY APPLICABLE LAW

© PressReader. All rights reserved.