Express : 2019-07-12

FELJTON : 72 : 72

FELJTON

FELJTON Komunist je bio i svatko tko se usudio reći ili pokazati da Amerika nije najslobodn­ija, d Knjiga nije bila za javnost, bila je to državna, tajna, “partijska” lista američkih unutarnjih neprijatel­ja koji su odbili surađivati s američkim Kongresom, što je značilo da su odbili biti izdajnici, odnosno drukeri, cinkati imena znanaca i prijatelja kao stvarne ili potencijal­ne unutarnje američke neprijatel­je, odnosno “komuniste”. Komunist je tada mogao biti svatko tko je na bilo koji način, u šali ili, ne daj Bože, scenariju ili filmu, kritizirao bilo koju američku svetinju, poput banaka, bogataša, kapitalist­a, industrije, oružja, vojske, policije, političkog ustroja, ratnih heroja, domoljublj­a, ratnih veterana ili udruga ratnih udovica. Komunist je bio i svatko tko se usudio reći ili pokazati da Amerika nije najbolja i najslobodn­ija zemlja na svijetu, da u njoj ima obespravlj­enih, siromašnih, potlačenih, rasno i vjerski progonjeni­h ili, ne daj Bože, spolno različitih. Nije bilo problema ako si bio bivši nacist ili sadašnji kuklukskla­novac, rasist ili antisemit, jedino je bilo važno da kao pravi američki “domoljub” mrziš i prokazuješ “komuniste”. Progon ljudi koji različito misle i govore trajao je četrnaest godina, od 1947. do 1960., kada se na špicama dva filma dvojice hrabrih i časnih ljudi, “Egzodusa” Otta Premingera i “Spartaka” producenta i glavnog glumca Kirka Douglasa, ponovno pojavljuje ime scenarista Daltona Trumboa, jednog od najpoznati­jih s holivudske crne liste u “Crvenim kanalima”. Tek tada službeno prestaje vjerojatno najgore i najsramotn­ije, razdoblje američke povijesti, jedino u kojemu su američkim građanima bila uskraćena temeljna demokratsk­a prava na slobodu govora, mišljenja i okupljanja, zajamčena Prvim amandmanom Povelje o pravima, ratificira­ne 15. prosinca 1791., svega 15 godina nakon američke revolucije i stvaranja američke države. Bilo je to razdoblje u kojemu je Amerika imala svoj Gestapo na čelu kojega je bio republikan­ski senator iz Wisconsina Joseph Raymond McCarthy, a čija je desna ruka bio Roy Marcus Cohn, gay odvjetnik koji je strastveno progonio homoseksua­lce i “komuniste”, te sedamdeset­ih godina učio mladog biznismena Donalda Trumpa kako može pravno i zakonito diskrimini­rati crnce i ne iznajmljiv­ati im stanove u svojim višekatnic­ama. Alkoholiča­r McCarthy, kojega su mrzila oba tadašnja američka predsjedni­ka, Truman i Eisenhower, te Roy Cohn, kojega je obožavao sadašnji američki predsjedni­k Trump, bili su punih osam godina vladari slobode govora, mišljenja i okupljanja u SAD-u, sve do 9. lipnja 1954. kada su se McCarthy i Cohn usudili dirnuti u američku vojsku i optužiti je da u svojim redovima štititi 130 neprijatel­ja, odnosno, “komunista”. Tada sudac, odvjetnik i vojni savjetnik Joseph Nye Welch (kojemu će pet godina kasnije, 1960., Otto Preminger u znak poštovanja dati ulogu suca u remekdjelu “Anatomija jednog umorstva”), zgađen optužbom vojnih ljudi za tobožnje izdaje i sabotaže, uzvraća McCarthyju: “Senatore. Dovoljno ste toga već napravili. Gospodine, zar nemate osjećaja pristojnos­ti. Na kraju svega, zar vam nije ostalo nimalo osjećaja pristojnos­ti?” Dvoranom senata zaorio se zaglušujuć­i pljesak i to je bio kraj McCarthyja i Cohna. Ali ne i kraj holivudske crne liste koja se pasivno, pokorno i poslušno održala sve do 1960. Stvar je bila u tome da je Hollywood, film i show business bio nevažan McCarthyju i Cohnu. Tom su se “estradom” bavili niže rangirani žbiri poput Erica Johnstona, republikan­skog biznismena koji je moćnom Američkom filmskom udrugom (MPAA, Motion Pictu- Holivudski je film pedesetih godina utočište i skrovište kreativne slobode našao u ‘pitomijim’ žanrovima poput melodrame i mjuzikla... 72 EXPRESS | Feljton | petak, 12. srpnja 2019. PRINTED AND DISTRIBUTE­D BY PRESSREADE­R PressReade­r.com +1 604 278 4604 ORIGINAL COPY . ORIGINAL COPY . ORIGINAL COPY . ORIGINAL COPY . ORIGINAL COPY . ORIGINAL COPY COPYRIGHT AND PROTECTED BY APPLICABLE LAW

© PressReader. All rights reserved.