24sata : 2019-08-14

PANORAMA : 24 : 24

PANORAMA

PANORAMA Marijin kip u 15. stoljeću izradio je pučki majstor po uzoru na svjetske gotičke madone. Bio je to domaći, hrvatski znalac, a ne strani umjetnik. Posve od drveta, kip je visok 112 centimetar­a i crne je boje. Nema materijaln­u vrijednost niti su ga ukrasili da bliješti zlatom. Stajao je u Marijinoj kapeli na Vinskom vrhu, blizu Marije Bistrice. Turci su 1545. doprli sve do Konjščine, a tadašnji župnik Benedikt je kao najveću vrijednost župe uzeo upravo kip i donio ga u crkvu Svetog Petra i Pavla te ga zakopao. Spletom okolnosti Marijin kip je ostao zakopan, a uskoro i zaboravlje­n. Turci nisu poharali bistrički kraj, a seljaci su još kratko vrijeme zapitkival­i župnika gdje je kip. Nekoliko godina poslije, uvjeren kako je opasnost prošla, odlučio je iskopati kip i vratiti ga na staro mjesto. Međutim, legenda kaže kako je pao s konja i poginuo prije nego što je ikome stigao ispričati gdje je Djevica. Čamila je ondje 40 godina, sve do 1588. Tadašnji župnik Luka volio je večernje sate provoditi u crkvi, gdje je u miru i tišini mogao moliti. I te večeri nije bilo ništa drugačije. Već se spremao na počinak, no pogled mu je zaustavila čudna svjetlost pod korom. Pogledao je bolje, a u tom trenutku kao da je vatra buknula, cijelu crkvu obasjala je svjetlost. Preneražen­i Luka pomislio je da crkvica gori te je pritrčao kako bi počeo gasiti, no kad se približio, nije vidio ništa neobično. Sutradan je uzeo čekić i šipku te otišao do kora i razbio beton. Ispod naslaga materijala iznenadio ga je pogled na crni lik Djevice Marije koja je u rukama nosila Isusa. Izvadio ga je i očistio. Postavili su ga iznad oltara, na mjesto na kojem su je svi mogli vidjeti. kipa je zapravo sudbina i povijest cijelog hrvatskog naroda. Sastoji se od zbjegova, prognaništ­va i iseljavanj­a, a upravo je tako pred turskim osvajačem preživljav­ao i kip, objašnjava vlč. Koren. No Marija nije mogla dugo ostati u mraku i daleko od ljudi. Župnik Petar Brezarić je 1676. godine pripovijed­ao kako je tijekom mise iz naroda odjedanput prema njemu i oltaru došla prekrasna mlada žena u modroj haljini. Predala mu je svijeću i zatražila od njega da s narodom moli kako bi joj se vratio vid. Priča župnik kako se začudio, jer se činilo da žena nije slijepa i samostalno se uspela stepenicam­a do propovjeda­onice. Kasnije istoga dana vidio ju je kako hoda, no kad ju je dostigao, ona je nestala. Tad je već gotovo zaboravlje­ni kip bio zazidan u zidu, sljedećih četrdeseta­k godina. Prisjetio ga se zagrebački biskup Martin Borković. Podrijetlo­m iz bistričkog­a kraja, prisjetio se kako je s majkom kao dječak dolazio pred kip crne Gospe i zajedno su joj se molili. Na njegovo inzistiran­je, uspjeli su 1684. godine pronaći kip i vratiti ga među ljude. Bilo je to veliko veselje, a zbog čudesnog pronalaska narod je kipu počeo pridavati velike moći. Sve je to pospješilo iznenadno ozdravljen­je mještanke. Plemkinja Magdalena Paulec je već sljedećeg dana, kad su postavili kip na oltar, došla u crkvu sa svojom bolesnom kćeri Katarinom. Djevojka je bila nepokretna. Vjernici su je pronijeli na svojim leđima tri puta oko oltara i djevojka je ozdravila. U sljedećih 100 godina zabilježil­i su više od 1000 ozdravljen­ja. Pred Gospinim kipom ipak su bili još neki izazovi. Naime, Hrvatski sabor je 1715. godine odlučio crkvi darovati oltar dostojan Bogorodice. Prilikom obnove i gradnje crkve 1879. izbio je požar u kojem je izgorjelo sve osim velikog oltara i kipa Majke Božje. U narodu čudotvorno spasenje kipa bilo je još jedan pečat koji je utvrdio moć i snagu kipa. Crkvu je papa Pio XI. proglasio 1923. godine bazilikom i time je dobila značaj u vjerskom pogledu. Ondje su domaći teolozi organizira­li veliki Međunarodn­i marijanski kongres u svibnju 1971. godine. MAJKA BOŽJA BISTRIČKA ZAŠTITNICA SINJA I RAME Svjesni važnosti i veličine svetišta, crkvene vlasti su ga krajem iste godine proglasile Nacionalni­m marijanski­m svetištem. Kako bi se održalo sjećanje na velika pastoralna i duhovna slavlja, utemeljili su blagdan Majke Božje Bistričke, koji se obilježava 13. srpnja. Zagrebački nadbiskup Antun Bauer je Gospin kip i Isusa, uz asistencij­u nadbiskupa Alojzija Stepinca, okrunio zlatnom krunom te Majku Božju Bistričku nazvao Kraljicom Hrvata. Krune su slične onima kakve su nosili hrvatski kraljevi. Što je Marija Bistrica za sjever, to je Gospa Sinjska za jug Hrvatske. U Zagorju kip, u Dalmaciji slika. Svake godine na blagdan Uznesenja ondje dođe više od 100.000 ljudi. O njezinoj sudbini su se od početaka skrbili franjevci, a brojne legende utkane u predaju o čudotvorni­m moćima pridonijel­e su širenju pobožnosti. Tako je priča o Gospi Sinjskoj već u počecima obavijena velom tajne, jer se ne zna tko je autor slavne slike. U narodu se širila predaja kako ju je naslikao osobno Luka Evanđelist, no istina je drugačija. Nepoznati mletački slikar u 16. stoljeću htio je odati počast Majci Božjoj i sav talent je iskoristio kako bi je prikazao u najljepšem svjetlu. Nije crtao cijelu figuru, nego samo glavu i poprsje. To je slika Blažene Djevice Marije od Milosti. Naslikana je na platnu dužine 58 centimetar­a i širine 44 centimetra. Prema nekim izvorima, slika se od početaka nalazila u Sinju, a fratri su je 1536., kako ne bi pala u ruke Turcima, prenijeli u Ramu. Nosili su je kao nešto najvrednij­e što imaju. Povezanost s Ramom ostala je živa do danas, jer ista je Gospa zaštitnica Rame i Sinja. Uz povijesne turbulenci­je, bijeg pred osvajačima i druge okolnosti, OZDRAVILO 1000 LJUDI Prolazile su godine i opet se turska opasnost nadvila nad kraj. Župnik iz tog razdoblja opet je u strahu za kip odlučio zazidati ga u prozor. Bilo je to oko 1650. godine. Sudbina tog MOLITVA GOSPI SINJSKOJ Gospa je, vjeruju ljudi, unijela pomutnju među turske redove

© PressReader. All rights reserved.