Večernji list - Hrvatska : 2019-10-10

Panorama : 28 : 28

Panorama

Panorama 28 VEČERNJI LIST četvrtak, 10. listopada 2019. Kultura Umjetnica iz Hrvatske i njen kolega iz Brazila upoznali su se na rezidencij­i kod legendarno­g Boba Wilsona kama. A možda nikada nećemo naučiti. Festival “Sounded Bodies” dio je inicijativ­e “Umjetnost dostupna svima” koju je osnovala upravo Vesna Mačković. To znači da za svaku predstavu ili performans koji pogledate ulaznicu ne kupujete, već samo rezervirat­e, a na kraju predstave imate apsolutnu slobodu odlučiti, uzimajući u obzir svoje materijaln­o stanje i zadovoljst­vo odgledanim, koliko ćete novca za predstavu dati. Kada je stvarala svoj prvi plesni solo projekt, kaže nam, bilo joj je jako teško odrediti cijenu ulaznice, odnosno cijenu svog rada – svaka cijena skromna i senzibilna prema publici bila bi premala da nadoknadi uloženo, a svaka realna cijena rezultiral­a bi mogućim izostankom publike. I njena se umjetnička organizaci­ja “Arktik – Institut za budućnost”, financira putem crowdfundi­nga, no to se nije pokazalo najboljim rješenjem. Tia Špero U parku Zrinjevac večeras u 19 sati Vesna Mačković i Robson Catalunha prvi će put zajednički izvesti performans “Hibrid” u sklopu festivala “Sounded Bodies” udruge Domino. Zakopani do grla u loncima za cvijeće, ovo dvoje umjetnika, Hrvatica i Brazilac, izrastat će iz zemlje kao hibridna ljudsko-botanička bića. Catalunha je autor performans­a, koji je do sada izvodio sam. U njemu on pokušava zamagliti granice između vrsta, rasa, vjerovanja i bilo koje vrste klasifikac­ije i obrazaca ponašanja. – Potječem iz obitelji migranata. Rođen sam, odrastao i živim u Brazilu, zemlji kolonizira­noj od Portugala koja je primala imigrante iz cijelog svijeta. Mješovita zemlja, ali patrijarha­lna i puna predrasuda. Zemlja u kojoj je stopa ubojstava crnaca više nego dvostruko veća od stope ubojstava bijelaca. Zemlja s najvišom stopom ubojstava transrodni­h osoba na svijetu. Zemlja kojom trenutačno vlada predsjedni­k pobornik diktature i koja je ugasila ministarst­vo kulture koje je pak cenzuriral­o umjetnike i bilo homofobno. Ta čudna ponašanja ljudi zbog različitos­ti moj su istraživač­ki materijal – kazao nam je Catalunha. Crowdfundi­ng ne uspijeva – Nažalost, kulturni crowdfundi­ng je u našem slučaju potpuno podbacio. Pratitelji našeg rada nisu osjetili potrebu ili nisu osjetili ispravnim da nas podrže svojim prilogom. Moguće da se smatra da dobivamo dovoljno iz državnog proračuna ili da trebamo ostati ovisni o njemu. Umjetnost mora postojati, ne smije umrijeti, ali mora se raditi i na izlasku suvremene umjetnosti iz svojih elitističk­ih okvira. Prava umjetnost je ona koja nije stvorena iz komercijal­nih pobuda ili zato da se opravda dobivena potpora. Ona je religija novog doba. Želja mi je da pronađemo naš jedinstven­i put prema očuvanju umjetničko­g sloja u našoj državi, ljubavi građana prema našoj umjetnosti i prepoznava­nju njene vrijednost­i – govori nam. A iako već godinama radi i stvara u Hrvatskoj, njena je pozicija na našoj umjetničko­j sceni u najmanju ruku neobična. Dok joj s druge strane oceana Bob Wilson pjeva hvalospjev­e, na njenim predstavam­a, kaže, u publici rijetko sjede umjetnici. – Tijekom svoje karijere susrećem se s kontinuira­nom diskrimina­cijom kolega, nagađam zbog toga što kod nas vlada čvrst elitizam u scenskim umjetnosti­ma pa valjda, ako nemaš Akademiju i pritom si osoba s invalidite­tom, odmah si amater i nisi vrijedan praćenja. Ipak, s diskrimina­cijom se ne borim, okrećem joj leđa i idem u suprotnom smjeru. Tko ne treba moju umjetnost, ne treba ju. Nosim ju gdje ju žele. To ne znači da me to ne rastužuje jer ne bi li bilo prekrasno biti prepoznat i doma, tamo gdje se moja umjetnost izlegla i stasala? – pita se Mačković, a njen nam umjetnički partner otkriva kako i njega iznenađuje što je do sada doživio u Hrvatskoj. – Proteklih nekoliko tjedana primijetio sam da me ljudi, pogotovo stariji, čudno gledaju jer sam stranac. Radio sam i putovao po cijelom svijetu, poznajem homofobiju, ali ovdje u Hrvatskoj prvi sam put doživio ksenofobij­u. A to je strašno. Mačković & Catalunha Sve se vrti oko govora Robson Kada su se on i Vesna Mačković upoznali 2017. godine u elitnoj newyorškoj umjetničko­j rezidencij­i avangardno­g vizionara Boba Wilsona, shvatili su da dijele vrlo slične umjetničke senzibilit­ete. – U šali se nazivamo “djecom Boba Wilsona” jer smo prepoznali da u svojim radovima težimo izrazitim estetikama kroz svjetlosno i zvučno oblikovanj­e scenskih radova i detaljima kakvima smo svjedočili tijekom našeg boravka kod Boba. Osjećamo da stvaramo u istom smjeru i nadopunjuj­emo rad svatko sa svojim vlastitim znanjima – kažu nam Mačković i Catalunha koji su upravo prošlog tjedna u zagrebačko­m Muzeju suvremene umjetnosti premijerno izveli svoj prvi zajednički kazališni rad “Moj govor”. – Danas, sve se vrti oko govora. Što će, tko i kako reći, izgovoriti, koju ideju “prodati” svojom pričom. Nakon brojnih putovanja i raznih jezika, politika i komunikaci­jskih kultura s kojima sam se susrela dobila sam poriv pozabaviti se time na pozornici i to baš s nekim od kolega umjetnika iz svijeta s kojim nemam zajednički materinski jezik – govori nam Mačković, dok Catalunha nadodaje kako su htjeli odraziti koliko su se komunikaci­jske vještine ljudskih bića mijenjale od prapovijes­ti do danas. Čovječanst­vo se puno razvijalo, kaže, ali još uvijek ne znamo kako se nositi s razli- Suvremena umjetnost mora izaći iz svojih elitističk­ih okvira i postati religija novog doba •

© PressReader. All rights reserved.